Izbornik
Župa na Facebooku
Zadnje dodano
Kao i u drugim ramskim župama, i u župi Prozor i ove godine, kao zahvala za urod i plodove, ali i...
Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor bilo veoma svečano. Razlog je bio trostruk, naime,...
Prozorska Župa Presvetog Srca Isusova priprema se proslaviti dan Posvete crkve (53) s Danom...
Velika Gospa, svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koja se slavi 15. kolovoza...
Misa na groblju Šerovina: subota, 19.8.2023. u 11,00 sati.
Misa u Višnjanima Gornjim: subota, ...
Danas, 29. srpnja, na spomendan sv. Marte, Marije i Lazara u župi Presvetog Srca Isusova Prozor don...
Danas je na Gmićima proslavljen zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv. Ilija Tišbijac, prorok. Uz ...
Danas je upriličena vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor. Nakon...
Nakon gotovo punih 67 godina od tužnog listopada 1942. kada su četnici u tri dana (6. – 8. listopada) pobili skoro tisuću nevinih ljudi od Sovića do Rumboka, od Donje Rame do Prozora, unuci, bliži i najbliži rođaci ovih dana završili su lijep spomenik muževima-mučenicima u selu Maglice, Gornja Rama. Četnici su ih pobili 8. listopada otjeravši njih dvadeset i jednog iz kuća na Maglicama na Smojnik (Krmkov dolac) i tu njih 18 ubiše. Dvojicu (Franjo Čuljak i mladić Jure Beljo) pustili su da bježe, a jedan (Franjo Penava) ranjen je pobjegao u šumu, pošto je kao mrtav dugo ležao pod tjelesima ubijenih. Šestoricu četnici ubiše na drugim lokacijama u selu kao i tri muslimana koji su živjeli na Maglicama.
U utorak 8. travnja 2008. godine dvjestotinjak vjernika Ramskog dekanata (najvećim dijelom iz župe Prozor te župa Uzdol i Žitače-Podhum i članova KUD „Hrvatska sloga“ Prozor-Rama) krenulo je na hodočašće na grob prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera u Sarajevo. Hodočasnici su krenuli u jutarnjim satima ispred župne crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru predvođeni prozorskim župnikom i dekanom Ramske dekanije preč. Franjom Ivandić te časnim sestrama S. Anđelinom Perić, SMI i S. Adelinom Bošković, SMI i vjeroučiteljem Marinkom Rumbočić.
"Ne ubij!" Čini se da je ovo još jedna zapovijed koju ljudi besprijekorno prihvaćaju i koje se besprijekorno drže. To je jedini „ratni poklik“ Dekaloga dok su sve druge zapovijedi postale žrtvom ljudske „oslobođenosti ugnjetavanja“ od strane Boga i Zakona. Ovom je zapovijeđu život starozavjetnog čovjeka bio zaštićen od nepravedna i nezakonita napada. Ipak, ni nju ljudi ne prihvaćaju besprijekorno. Istina, kad je riječ o ubojstvima, genocidu, ratnim zločinima, svi se slažu u jedan glas i napominju Petu zapovijed Dekaloga: „Ne ubij“!!! No, što je s nekim drugim ubojstvima kao na primjer: samoubojstvo, eutanazija, čedomorstvo (pobačaj, abortus). Odgovor je: „A, ne! To se tiče slobodne ljudske odluke!“ Ubojstvo je svako lišavanje života!
Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. Siječnja 1843. U skromnoj obitelji. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke, a o njemu se skrbila jedna dobra obitelj Oršić. Školovanje započinje u rodnom gradu i nastavlja ga u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. Odlučuje se postati svećenik i studira u Rimu. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu. Vraća se u Zagreb i postaje sveučilišni profesor. Na tom mjestu dočekuje ga 1881. godine od pape Leona XIII. imenovanje vrhbosanskim nadbiskupom obnovljenog biskupskog sjedišta u Sarajevu. Apostolskim žarom u Bosni razvija vrlo živu djelatnost na vjerskom, nacionalnom, kulturnom i prosvjetnom području.
Hvala ti milosrdni Bože za Svetog Oca papu što ga dade da ga mogu pamtiti iz svoga djetinjstva - mladosti. Sveti Otac umro, preselio se svom tj. našem Nebeskom Ocu. Teško mi je reći umro Sveti Otac, ali znam da je tijelo umrlo da odlazi od nas starac kojega sam uvijek rado gledala. Veliko smo poštovanje uvijek u obitelji imali prema njemu. Mislim da to nije ni slučajno, jer je Bog milostiv prema nama ljudima koji Ga mole. Svaku večer kad padne mrak molimo obiteljsku molitvu, u kojoj je obično jedna od preporuka za Sv. Oca papu, za Sv. Crkvu Katoličku i za sve redovnike i redovnice.