Izbornik
Župa na Facebooku
Zadnje dodano
Najvjerojatnije će oba završiti u nekoj nevolji. Dakle, ne može slijepac slijepca voditi da bi ga priveo dobroj svrsi. Ne treba puno razboritosti niti životnog iskustva. Zatvori oči i pokušaj, svejedno što si tisuću puta prošao taj prostor ili išao tim putem! Biti svjestan sljepoće ne može biti onaj koji vidi. Dakle treba vidjeti da je bližnji slijep, a onda ponuditi svoju uslugu da mu budemo oči. I kad vidimo da je netko slijep, samo zamišljamo kako je to, nikako ne možemo razumjeti.
Kome? Kada? Na koji način!
Isus je vrlo često u susretu sa svojima kontroverzan. Govori im o poznatim stvarima na vrlo suprotan način nego što to obično biva. Mi se često hvalimo svojim uspjesima, uspješnim odnosima lijepoj suradnji, zajedničkom djelovanju. Puno toga ima što kao ljudi jedni kod drugih cijenimo. Isus o tome ne govori nikada. On u konfliktnim situacijama postavlja vrlo jasno crtu razdjelnicu između nas i onoga što se događa. Ne komentira gore spomenute stvari, ili ako ih komentira onda kaže da tako isto čine i svi carinici i lopovi i kriminalci, ljube ljubitelje svoje i hvale svoja djela koja su skladno i zajednički poduzeli. A rezultat – kriminal, borba, smrt!
Ovog tjedna nemamo ni jedan spomendan koji bi za nas značio posebno prisjećanje svetih ili blaženih koji se na neki način štuju u našem Narodu. Međutim, trebala bi u nama odjeknuti poruka Isusova koji u današnjem Evanđelju opominje sa onim što u životu i te kako osjećamo radost i tegobu života, dvije suprotnosti koje su stalni pratitelji naše svakodnevice.
Večeras je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor, svečano obilježen Svjetski dan bolesnika i medicinskog osoblja. Euharistijsko slavlje u 17 sati u župnoj crkvi predvodio je i tijekom njega propovijedao župnik Marko Tomić, koji je uputio riječi pozdrava, poticaja i zahvale.
U prvom čitanju današnje liturgije 5. nedjelje liturgijskog ciklusa kroz godinu predstavlja nam se poziv proroka. Sasvim očito da je to izbor Božji. Kad čovjek doživi posebnost koja ga nadilazi, onda postane svjestan svoje malenosti i posebno razloga svoje nedostojnosti veličine pred kojom se nalazi, a to je radi ljudske grješnosti. Najradije bi pobjegli! I na žalost to se najčešće i događa. Kamo? Od Boga ne možemo nikamo pobjeći, čak je sašao nad pakao?!