Ovih dana smo vrlo često čuli glasne najave svadbenih povorki, koje su se u kolonama kretale po našim ulicama i našim mjestima. Različitih boja, zastava, svjetonazora i običaja, ali jedno im je zajedničko: to je svadbena povorka.
Ona pretpostavlja ženidbu i stupanje u bračno zajedništvo dvoje mladih ljudi, koji su u spajanju svojih puteva našli zajednički temelj daljnjoj stvarnosti svoga života u posve novoj strukturi i načinu ostvarivanja životnih ciljeva. Ima tu i stvari koje ne spadaju u dobronamjerni izraz veselja. Paljenje guma i nije nekakav ugodno mirisni prilog svatovima, kao i neka divljačka ponašanja koja su ekscesna i egzibicionistička. Čudna je to pojava, ali je prisutna!? Što to ima u čovjeku ružno pa da u javnosti očituje takve čine?
Ostanimo pri radosnoj stvarnosti događanja. To je društveni čin ulaska u novu egzistencijalnu stvarnost, u bračno zajedništvo. Kršćani ga slave na način sakramenta Ženidbe, a ostali na ugovorno zajedništvo bračnog saveza. Između ove dvije ženidbe postoji bitna razlika, ali ne bi o tome. Na izvan se i u jednoj i u drugoj svali ulazak u zajedništvo svega života muškarca i žene koji se naziva brakom, naravnim i/ili sakramentalnim.
Sakramentalni brak je nadgradnja naravne ženidbe, kojoj je temeljna struktura potpuno predanje i prihvaćanje nove životne stvarnosti u ekskluzivnom zajedništvu muškarca i žene utemeljenih u Kristu, jer samo tako mogu jedno drugome udijeliti sakramentalnu stvarnost Ženidbe. To mogu jer su kršteni i zato što su to izabrali i to voljom svojom hoće i čine!
Interesantna je upravo činjenica da je prvo čudo i početak javnog djelovanja Isusova upravo na svadbi u Kani galilejskoj. Nije bilo javno, ali znali su oni koji su trebali znati, njegovi Učenici, da vide s kim imaju „posla“. Čak ni mladoženja to nije znao, ni načelnik stola (stari svat), samo Marija i sluge i učenici. Njegova prisutnosti je važna! Dapače u nekim momentima života bitna! Ako nije tako, onda ništa nije važno.
Ove nedjelje Krist nam želi poručiti, da je njegova diskretna prisutnost vrlo važna u našem svakodnevnom životu, ne vidi se vrlo često, ali se u svakom momentu očituje. I jer je stalna onda je i ne doživljavamo posebnom, a ako je tako, blago nama, jer onda sigurno ljubav njegova prebiva u nama! Tad smo i mi pripravni činiti drugima sve, da imaju, da su zadovoljni i da sve funkcionira, a nas kao da nema, a uvijek smo prisutni!
Nametljiva prisutnost može biti teški balast svakome danu, a ako je to trajno, postaje kronični izvor pesimizma i praznih ali vrlo zvučnih oblika prisutnosti i nametanja vlastite osobnosti i gdje nas ne bi smjelo biti!
Daj nam Gospodine osjećaj za mjeru!
Marko, župnik
