Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnail  Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć...
article thumbnail  U petak 11. studenog zbor mladih i animatori župe Presvetog Srca Isusova iz Prozora uputili su se...
article thumbnail  Današnji blagdan, blagdan sviju svetih je na poseban način poziv svima nama da se zaustavimo na...
article thumbnail  Svi sveti: Misa u 8,00 sati Misa u 9,30 sati Misa u 11,00 sati Misa u 15,00 na groblju Prozor Misa na Lugu u...
article thumbnail    Latinska riječ Missio, od glagola koji označava poslanje mitto, -ere, misi, missum = slati,...
article thumbnail  Župu Presvetog Srca Isusova Prozor u nedjelju, 11. rujna pohodile su s. Liberija Filipović i s....
article thumbnail  U subotu, 10. rujna početak nove školske, ali i vjeronaučne godine u župi Presvetog Srca Isusova...
article thumbnail  Danas, 10. rujna, tijekom svečanog euharistijskog slavlja koje je započelo u 10 sati, Hermann...

 

Za vjerovati i povjerovati, mora postojati trostruka veza. Ako te veze nema, onda nastaju sumnje i one priječe djelovanje, jasnoću, razlučivanje, pa susljedno tomu i zaključivanje.

  1. Vjerovati, ili povjerovati, znači biti uvjeren da će netko nešto što obećava i ispuniti. Dakle riječ je o njegovom djelovanju ili o događaju koji je izvan našeg dohvata i djelovanja.
  2. Ako vjerujem ili povjerujem, onda se nadam da će se to i dogoditi. Očekivano ili čak i neočekivano, ali meni nepoznato i izvan mog djelokruga.
  3. Razlog i jednom i drugom jest određena vrsta odnosa u dobru, ljubavi, koja je besplatna veza savršenog odnosa među ljudima!

Ovo trojstvo osjećajnog karaktera i konkretnog iščekivanja ne može biti razdijeljeno. Ako se pitam, sumnjam ili uopće ne vjerujem, makar jedno, ako ne sve od ovoga troga fali, nedostaje!

Ako čovjeka netko ili nešto iznevjeri, onda će on teško postupiti drugačije, osim povući se i biti makar rezerviran ili oprezan!

Ako nam netko ne odgovara, ne štima, mi nećemo ni pokušati nešto povjerovati, mimoići ćemo se čak i bez pozdrava, kao, ne želimo ništa imati s njim. Nema tu ni vjere ni ljubavi!

U tom slučaju ničemu se ne nadam, jer za to nemam ni interesa, ni volje, a ni realne šanse. Prolazim šutke sa svojim životom koji ne sudjeluje i nema komunikacije sa okolinom u kojoj se nalazim.

Ako dakle ovoga troga nema, onda sam u fazi realizacije ograđivanja od svega i svih, usredotočen samo na sebe. Postajem sebičan i izdvajam se. Za ljude je karakteristično izdvajanje samo smrt! Čudno kako nekada postajemo živi mrtvaci! Tko bi nam onda povjerovao!

Promatrajte dječicu! Kako je velik Bog u njihovim nevinim očima, pogledu, smjehu i iščekivanju!

Svi smo mi Tome, manje ili više vjerni i nevjerni! Ali ako ljubimo, vjera neće biti problem, a onda se imamo i čemu i nadati.

Najveći problem vjeri je strah, iracionalni, nerazumni strah. U petak navečer je malo treslo, podrhtavala je zemlja. Najbolje je da svoje osjećaje provjerimo u ovim kritičnim momentima, iščekivanja neizvjesnog događanja, pogotovu kad može biti katastrofalno. i Dok misliš da je prošlo, ono, odvaljeni kamen tresne u kuću i ubije te, rekli bismo , poslije svega, neočekivano!? Potres je pokrenuo i odlomio veliki kamen sa stijene, a on je došao poslije, kad se potres smirio, barem onaj prvi jaki val. S čim to ima veze, na koji način možemo sebi protumačiti što se dogodilo i odgovoriti na pitanje, zašto baš ja. Onomu, komu se to dogodilo je jasno, ali nama nije! Zadovoljni smo i pored svih pitanja i nevjerica, da se to nije dogodilo nama. I nitko se više toga neće sjećati!

Isus je uskrsnuo. Događaji velikog tjedna su zasjenili svo iskustvo izvanrednog doživljavanja života sa Isusom. Ugodno, zgodno, komotno i sigurno je bilo biti s Njim. Ne opterećuju se ničim, čak i ne čuju ništa više od onoga što njima treba dok im je dobro ono što imaju i čemu se ne trebaju nadati, nego su sigurni!

Apostole i sve ostale je zbunila vijest, da je uskrsnuo i da je živ! Vidite, nisu vjerovali, jer su se prestali nadati „a mi se nadasmo…“ i kad je on umro, onda o ljubavi više nitko ni ne misli.

Nisu vjerovali, a mogli su znati, jer im je On sam rekao da će uskrsnuti. Rekao im je i kada, treći dan. Ali u svojoj komfornoj komotnosti oni su to prečuli. Falila je ljubav koja je najosjetljiviji i najosjećajniji dio naše stvarnosti koja osjeti i svaku nijansu glasa, svako podrhtavanje tona govora ili tijela, a nekmoli riječi? A svega toga u jednom momentu nije bilo i mi ne vjerujemo nečijem svjedočenju. Zašto?

Onda napravimo pogrešnu kovanicu, ne vjerujem dok ne vidim? E ova konstrukcija ne valja. Kako onda znaš da ti je netko i tko je taj, otac? Ne možeš znati tko ti je otac i tko te je rodio. Ako ne vjeruješ svjedočenju onih koji te rodiše? Tko si ti onda? Znati, ne možeš, a badava ti što si progledao kad si se rodio! Nisi kužio i ne možeš biti svjedok, da znaš jer si vidio!

A sva suradnja je utemeljena na povjerenju. A znamo i što se događa. Uistinu smo veći Tome od Tome!

Nek nam Bog bude milosrdan, inače ćemo propasti! A hoće!

On je živ, jer je uskrsnuo! I ljubi nas!

Dobro je misliti!

Dobro je ljubiti, nadati se i vjerovati!

Radost Gospodnja bila uvijek s vama!

Marko, sac.

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com