Interesantno je kako smo svi negativno raspoloženi prema ljudima koji griješe? A svi smo grješnici. Imamo toliko osuda, presuda, opravdanja da drugoga kaznimo, prezremo, odbacimo i uništimo! S kojim pravom? Pravo na to imaju, kad bi to željeli, pravednici koji nemaju grijeha.
Njih je samo troje: Marija, sv. Ivan i Isus. Nijedno od njih nije nikada nikoga osudilo!
O tuđim grijesima, bučimo, vičemo, pišemo, slikamo, i na sve druge načine pokušavamo dati do znanja kakvi su i što su počinili. Ponekad su najglasniji oni koji uopće nisu svjedoci ničega, nego su čuli priču, izviješće, trač.
Kad je riječ o našim pogreškama, šutimo ko zaliveni? Čak i kad se ispovijedamo, sve što je grijeh teži to ga tiše ispovijedamo, skoro nerazumljivo. Čemu ta disproporcija, nerazmjer? Bukom se ne postiže ništa, barem ništa dobro, bez obzira kakovog je karaktera!
Zato nam je današnja zgoda iz Evanđelja upravo prilika da vidimo Isusovu reakciju na viku, galamu, spremnost kazniti i ubiti….. i ono što hoće, želi i čini Isus. S guštom dovedoše grješnicu zatečenu u preljubu (ali ne i muškarca koji je bio s njom, a slijedilo bi i njemu isto što i njoj). Razlog što su je doveli nije briga za nju, niti svoj vlastiti moral, nego žele napraviti klopku Isusu, da bi ga mogli osuditi i ukloniti!
Isus ima neuobičajene poteze:
- Šuti i ništa ne zbori
- Saginje se i piše po tlu (vjerojatno ono što u svetom Pismu ima o ovoj temi. To njih ne interesira.
- Zatim govori: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen?“ Svi se raziđoše…
- Ostaje žena sama. Ne pita je ništa o grijehu, nego je pita gdje su tužitelji i tko te osudi…. nitko…
- Ni ja te ne osuđujem….
- Idi i ne griješi više!
Sapijentis sat!
Dobro je misliti!
Dobro je biti i činiti dobro!
Radost Gospodnja bila uvijek s vama!
Marko, sac.
