Početak je Korizme, prva je Korizmena nedjelja. Nekoliko dana već smo u Korizmi od srijede Pepelnice, koja nas je htjela posipanjem pepela podsjetiti na našu prolaznost, kao i na potrebu da se ne vežemo uz prolazno nego kroz prolazno da se opredijelimo za neprolazno, vežući se za neprolazno, vežući se za vrednote. Budući da je čovjek biće koje se neprestano treba opredjeljivati, budući da je ova Zemlja postala poprište zla izmiješanosti dobra i zla, potrebno je stalno razdjeljivanje, ne miksanje jednog i drugog nego razdjeljivanje na taj način što se kao biće odlučivanja putem slobodne volje opredjeljujemo za ono što nas izgrađuje, na što nas potiče savjest, te izbjegavamo ono što nas upropaštava, što nas ranjava; i u tom smislu Korizma je vrlo pogodno vrijeme otkrivanja onog bitnog i sržnog u životu.
A ujedno zanemarivanje nebitnog. Stoga Isusova riječ “obratite se” znači okrenite pogled prema onome tko vas usrećuje i vjerujte Njegovoj riječi. Njegova je riječ Radosna vijest, usrećujuća vijest, preporoditeljska vijest. Znamo da je zbog grijeha u Starom Zavjetu došao potop. Možemo se pitati zbog čega dolaze različiti potresi, različite prirodne nepogode danas u ovom vremenu u kojem mi živimo. Možemo li biti izričiti pa reći da je to isključivo zbog grijeha dotičnih ljudi koji tamo žive, a mi koji se nismo zadesili u takvim katastrofama, da smo bolji od njih. Isus kad je slično pitanje bilo postavljeno odgovorio je: “Ne obratite li se, svi ćete slično propasti”…
Dakle, ne okrenemo se i ne vežemo li se uz Njega koji je Alfa i Omega našeg vjerskog života naše duhovne preobrazbe, i nama će se dogoditi nešto što nije za naše dobro, a još imamo vremena za odluku. Jer “ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda”, dopustite da vam srce ljubav omekša. Ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljubav koja od neprijatelja čini prijatelja, tako da stavlja naglasak na ono prijateljsko u njemu, na ono vječno u njemu. Ljubav koja sklapa savez sa srcem svoga bližnjega, makar se taj bližnji ponašao kao daljnji ili kao stranac prema tebi. U tom pogledu će nam pomoći i post na području odricanja od hrane, od nekih slastica. Neki će imati snage odreći se pušenja za vrijeme Korizme. U svakom slučaju pozvani smo također preispitivati upotrebu svojih riječi. Odricati se ne koristeći one riječi koje nas ne izgrađuju a druge ranjavaju, tako da će to biti post od jezika. Neka to bude također poticaj da smanjimo i čitanje novina, pogotovo da se ne trujemo čitanjem i prežvakavanjem crnih kronika.
Slikama sa TV-a koja nas potiču na nešto što nas obezvrjeđuje u vlastitim očima, što otupljuje upotrebu našeg razuma, tako da umjesto da budemo oštroumni, postajemo tupoumni. I da znamo jednostavno zamoliti Isusa da snagom svoga duha u nama obnovi put u pustinju – u traženju vremena i načina kako biti sa svojim Bogom, a da istovremeno to ne bude bijeg od ljudi u lošem smislu nego potrebno vrijeme za punjenje duhovnog akumulatora ili baterija kako bismo se mogli preporođeni mogli vraćati među ljude, i donositi im Radosnu vijest, ne po sniženoj cijeni, nego sa svim zahtjevima koja ona sa sobom nosi. Jer ona traži cijelog čovjeka, jer Isus dolazi spašavati cijelog čovjeka, ne samo dušu nego i tijelo. Prema tome i zloupotreba tijela neka bude daleko od nas kako bismo u cijelosti mogli služiti Bogu, koji se cio nama predaje. I neka nam Isusova hrabrost da nakon krštenja ode u pustinju kako bi se pripremio za svoje mesijansko djelovanje, za svoje spasiteljsko djelovanje pomogne da i mi znamo na taj način crpsti snagu iz susreta s Isusom u Euharistiji za pustinju svoje svakodnevice i tamo imati snage i odlučnosti zauzimati se za vrednote boljeg svijeta koje On donosi, i za koje nas osposobljava da i danas budemo Njegovi glasnogovornici i tihogovornici. Da se znamo boriti protiv vlastite sebičnosti, inaugurirajući Njegovu nesebičnost. Da se znamo boriti protiv tuđe sebičnosti, unoseći u nju strpljivost Isusove nesebičnosti prema našim bližnjima kao i prema nama samima
