Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnail  Župu Presvetog Srca Isusova Prozor u nedjelju, 11. rujna pohodile su s. Liberija Filipović i s....
article thumbnail  U subotu, 10. rujna početak nove školske, ali i vjeronaučne godine u župi Presvetog Srca Isusova...
article thumbnail  Danas, 10. rujna, tijekom svečanog euharistijskog slavlja koje je započelo u 10 sati, Hermann...
article thumbnail  Kao i u drugim ramskim župama, i u župi Prozor i ove godine, kao zahvala za urod i plodove, ali i...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve i upriličen je...
article thumbnail  Ovih dana smo vrlo često čuli glasne najave svadbenih povorki, koje su se u kolonama kretale po...
article thumbnail  Završni dani kolovoza su obilježeni velikim egzodusom, - odlaskom naših najbližih koji borave u...
article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, danas, 14. kolovoza na Dvadesetu nedjelju kroz godinu, slavljena je...

 

Najvjerojatnije će oba završiti u nekoj nevolji. Dakle, ne može slijepac slijepca voditi da bi ga priveo dobroj svrsi. Ne treba puno razboritosti niti životnog iskustva. Zatvori oči i pokušaj, svejedno što si tisuću puta prošao taj prostor ili išao tim putem! Biti svjestan sljepoće ne može biti onaj koji vidi. Dakle treba vidjeti da je bližnji slijep, a onda ponuditi svoju uslugu da mu budemo oči. I kad vidimo da je netko slijep, samo zamišljamo kako je to, nikako ne možemo razumjeti.

Zato im je teško i pomoći, ne znamo kako ćemo, i prilično smo zbunjeni ako smo u prilici da pomognemo nekomu prijeći ulicu ili kretati se nekim prostorom. Ni ne znamo kako se oni osjećaju.

Sljepoća je prilično velika nepoznanica. Ali činjenica da ona postoji, daje nam osjećaj nelagode, Zato je potrebno i te kako imati srce da bi, vidjeli, uvidjeli i osjetili što znači biti slijep. Srce je centar naših osjećaja i u njemu uviđamo, ono što gledamo ili želimo vidjeti! Interesantno je da se na latinskom srce kaže cor (kor) a to znači jezgra. U njemu se događaju sve važne stvari koje niču, rastu i prerastaju u djelovanje preko informacije različitih osjetila. U sjemenki, jezgri je klica, iz nje izrasta nova stvarnost života i sav život. Od pojave, rasta, razvoja, ploda i učinka. Ali ako nikad nisi vidio, pa ti kao slijepcu Isus vrati vid, što vidiš kad otvoriš oči? Jedan od njih odgovara nešto kao ljudi, kreću se. Naravno nije ih nikada vidio, ali osjeća ljude iako ih nije vidio. Tako je osjetio i da Isus prolazi i počeo je vikati, jer nikako drukčije ne može biti siguran da će ga netko zapaziti, a životno mu je važno da ga tog momenta uoče. U ovom slučaju da ga čuju, a onda će ga tek vidjeti ako žele.

Zato, ne slučajno, Isus govori o slijepcima i pored očiju! Zato govori o onome što je u srcu, greda, trun! Kako vidiš trun u oku brata svoga a grede u svom ne vidiš? Kakva greda u oku? Trun, iverak, pIjesak, možda neka kap strane tekućine, to da, ali greda. Očito nije riječ o oku, nego o nečem jezgrovitijem, što se srca tiče, o nakani, o namjeri i o djelu!

Zato jednostavno kaže, kad ti srce bude čisto sve ćeš jasno i razgovjetno vidjeti, pa i bratu pomoći.

Korizma je prilika da progledamo! Nemojmo još jednu propustiti!

Radost Gospodnja bila uvijek s vama!

Marko, sac.

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com