Kome? Kada? Na koji način!
Isus je vrlo često u susretu sa svojima kontroverzan. Govori im o poznatim stvarima na vrlo suprotan način nego što to obično biva. Mi se često hvalimo svojim uspjesima, uspješnim odnosima lijepoj suradnji, zajedničkom djelovanju. Puno toga ima što kao ljudi jedni kod drugih cijenimo. Isus o tome ne govori nikada. On u konfliktnim situacijama postavlja vrlo jasno crtu razdjelnicu između nas i onoga što se događa. Ne komentira gore spomenute stvari, ili ako ih komentira onda kaže da tako isto čine i svi carinici i lopovi i kriminalci, ljube ljubitelje svoje i hvale svoja djela koja su skladno i zajednički poduzeli. A rezultat – kriminal, borba, smrt!
Kako iza ovog zvuče njegove riječi: „ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“.
Kako to možemo činiti? Postići?
- Ako se zaustavimo i ne odgovorimo neprijateljstvom na neprijateljstvo. Ako to ne učinimo, suučesnici smo u zlu! Isti, dapače gori, nego oni.
- Činiti dobro, bez obzira što će nas netko baš radi toga mrziti. Onog momenta kad im uzvratimo kao oni nama, sve smo pokvarili, ne činimo dobro i suučesnici smo u mržnji!
- Ljudi koji nas ne vole, mrze, vrlo često žele i Boga preuzeti na svoju stranu pa počinju proklinjati, ako to ne pali, onda sve predaju đavlu. To je upravo sotonsko djelo. Ničim se sotoni ne možeš oprijeti nego Bogom, blagoslivljanjem, sakramentom, a za sve to trebaš biti čist. Osim ne sudjelovati u zlu, važno je moći sudjelovati u svetim činima – sakramentima!
- Kakav stav možeš zauzeti prema siledžiji? Suprotstaviti se silom, a što si onda ti nego isto što je i on. Nemoj se braniti jer ćeš početi pričati gluposti koje te sve više ukopavaju. Ako je on odlučio da si kriv, što ti pravo možeš reći da ti on to uvaži?
- Jednostavno, kako želite da ljudi vama čine tako vi činite njima!
Traži Gospodin od nas da „budemo milosrdni kao što je Otac naš milosrdan“.
Dovoljno ga je vidjeti Gospodina pred Judom, pred upraviteljem rimskim, pred Herodom, pred Židovskim narodom. Usta nije otvorio doli samo kad su ga pitali tko je! Da ja sam Kralj, i odmah dodaje ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta! Nema dalje priče. Oni nisu voljni slušati, nego samo zaglušna vika, raspni ga raspni! Toliko o našoj pravednosti i istinoljubivosti.
Koliko puta smo rekli, šta ti imaš meni govoriti, znam ja šta ti misliš?
Da li smo svjesni koliku smo glupost izvalili i na njoj gradimo sve drugo naše ponašanje, riječi i djelovanje! Tko će me zaustaviti u mojoj zloći i zlobi? Da ti, slučajno ne bi palo na pamet pitati, Bože, vidiš li ti to? A gdje si ti bio kad su njemu postavljali zločaste optužbe, zamke i optužbe? S Njim ili s ruljom, ko biva demokratičan i s većinom?!
Zato poslušajmo dobro njegovo Milosrđe:
- Ne sudite, nećete biti suđeni!
- Ne osuđujte nećete biti osuđeni!
- Praštajte i oprostit će vam se!
- Dajte i dat će vam se preobilje
- Kojom mjerom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti!
Takav je Otac naš nebeski, takvi bi trebali biti i mi, djeca njegova, njegovi ljubljeni.
Radost Gospodnja bila uvijek s vama!
Marko, sac.
