Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnail  Župu Presvetog Srca Isusova Prozor u nedjelju, 11. rujna pohodile su s. Liberija Filipović i s....
article thumbnail  U subotu, 10. rujna početak nove školske, ali i vjeronaučne godine u župi Presvetog Srca Isusova...
article thumbnail  Danas, 10. rujna, tijekom svečanog euharistijskog slavlja koje je započelo u 10 sati, Hermann...
article thumbnail  Kao i u drugim ramskim župama, i u župi Prozor i ove godine, kao zahvala za urod i plodove, ali i...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve i upriličen je...
article thumbnail  Ovih dana smo vrlo često čuli glasne najave svadbenih povorki, koje su se u kolonama kretale po...
article thumbnail  Završni dani kolovoza su obilježeni velikim egzodusom, - odlaskom naših najbližih koji borave u...
article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, danas, 14. kolovoza na Dvadesetu nedjelju kroz godinu, slavljena je...

 

U prvom čitanju današnje liturgije 5. nedjelje liturgijskog ciklusa kroz godinu predstavlja nam se poziv proroka. Sasvim očito da je to izbor Božji. Kad čovjek doživi posebnost koja ga nadilazi, onda postane svjestan svoje malenosti i posebno razloga svoje nedostojnosti veličine pred kojom se nalazi, a to je radi ljudske grješnosti. Najradije bi pobjegli! I na žalost to se najčešće i događa. Kamo? Od Boga ne možemo nikamo pobjeći, čak je sašao nad pakao?!

Jeremija vidi ono što bi želio vidjeti, vidi slavu Božju, na zoran način je doživljava. I pored svega što vidi i doživljava on se osvrće na svoj jad i bijedu. I u tom gledanju i doživljaju ne kaže blago meni, nego jao meni! Ovdje najbolje možemo razumjeti intervenciju Božju, ne boj se ja sam s tobom! Anđeo Jeremiji kaže, ne boj se, grijeh ti je oprošten! Dakle nije strah radi Boga, nego je od našeg grijeha, odnosno posljedice našeg grijeha. Ohrabren, odgovara, „Evo me, mene pošalji“!

 Sv. Pavao u poslanici Korinćanima, poslan poput Jeremije, iz neposrednog viđenja, susreta i poziva Božjeg, svjedoči o Kristu. Stalno se poziva na svjedočenje, zapisano u Pismima. Govori o Božjem pozivu na specifičan način, različit od svih drugih apostola. Čak sebe smatra nedonoščetom s obzirom na one koji su s Kristom dijelili dane i godine zajedništva. Svi koji su živjeli s Kristom, zatajili su ga osim Ivana i Marije, a Pavao koji je progonio njegove sljedbenike, nikada ga nije izdao. Osjetio je teret svojih promašaja, ali i veličinu dara i snagu ljubavi neposrednog odnosa Krista i njega samoga. Iz te snažne ljubavi se rađa svjedočenje i djelovanje, koje je čudesno. Čudesno u djelu, čudesno u patnji, čudesno u Crkvi. A sve to jest u Kristu. Zato Pavao jako inzistira, ne na svojoj posebnosti, nego na snazi i značenju Kristovog otkupiteljskog i spasenjskog djela: muke, smrti i uskrsnuća!

Sada ćemo malo lakše razumjeti današnje Evanđelje. Događaj čudesnog ulova ribe na Genezaretskom jezeru usred bijela dana. Gospodin veli Petru „duc in altum“ – izvezi na pučinu. Svi mi koji slabo plivamo, a nismo nikakvi pomorci, plivamo tek da se održimo na površini, držimo se kraja da bi bili što bliže sigurnoj obali ili čvrstom osloncu pod nogama. Ne volimo čak ni u mulj zagaziti. Na pučini si prepušten sili jačoj od tebe, more, jezero, riječna struja. Možeš se pouzdati u svoju ljuskicu (lađu) i umješnost i sposobnost održati se na površini i kad je vjetar i nevera i valovi i kiša, i što sve ne. Ako je ovo moje veće od svega što prijeti, ja sam pobjednik i uspio sam. U čemu sam uspio? Samo ne stradati? Pa je li to baš neki poseban uspjeh?

 Upravo ovo je malo počelo mučiti Petra. Bacio je mrežu u nevrijeme, ulovio silno mnoštvo riba, u nevrijeme, čak je i sve druge pozvao da se i oni okoriste ovom neobičnošću, u nevrijeme. A njegova gesta je sasvim drugačija. Pokloni se Isusu do nogu i reče: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine“! Gospodin je razumio da Petar ne govori ovo radi riba i ulova koji je iznad svakog očekivanja. Zato mu daje neobičan odgovor. I tu se upravo vidi, da Bog odabire, poziva. I to ne savršene ljude, nego ljude koji hoće, žele i spremni su služiti, a da to i mogu, On je tu! „Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude“! Izvukli su lađe na obalu, sve ribe i mreže. I opet nešto nevjerojatno i neobično. Sve to ostaviše i pođoše za Njim.

Svi ovi elementi su u svakom odgovoru na poziv Gospodinov. Svakog svećenika, svake majke, svakog oca, svakog kršćanina katolika, koji se snagom Božjom otvara za služenje! Voljom prihvaća, a snagu i moć će mu dati sam Gospodin u pravo vrijeme.

Možemo li odgovoriti poput Jeremije, evo me mene pošalji? Ili poput Pavla, sve mogu u onome koji me krijepi. Ili možda poput Petra, Gospodine ti znaš da te volim!

Radost Gospodnja bila uvijek s vama!

Marko, sac.

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com