Bog je izabrao Mariju da na svijet donese njegovog Sina. Nikako ne bi dolikovalo da jedna grešnica rađa otkupitelja od grijeha. Bog ne može dopustiti da majka njegovu sinu bude jedna grešnica.To se razumije. Sin Božji hoće da njegova ljubljena majka bude bez ljage istočnog grijeha I bez ikakvog grijeha. Zato je on nju već unaprijed otkupio svojim zaslugama. Stoga je Marija na jedan poseban način postala i suotkupiteljicom jer je ona ta koja je donijela na svijet Spasitelja. Tako je ona bila jednostavno bezgrešna i milosti puna.
Dogma Bezgrešnog začeća je usko povezana sa svetištem u Lurdu. Kad je riječ o Lurdu, tamošnje čudo, kako vjeruje Crkva, započelo je 11. veljače 1858. kad je skromna četrnaestogodišnja djevojčica Bernardica Soubrious, rodom iz tog mjesta, nepismena kći tamošnjeg težaka, skupljala granje na lijevoj obali rijeke Gave te je u špilji Massabiele na
lijevoj obali rijeke Gave ugledala »u bijelo obučenu gospođu« koja je poručivala svijetu da se moli za obraćenje grješnika. Podno špilje Bernardica je, po nagovoru Gospe, iskopala čudotvorni izvor u kojem se bolesnici sve do danas umivaju i čudesno ozdravljaju.
Četiri godine trajala su stroga ispitivanja mješovite komisije, dok se nije dokazalo da Bernardica ne laže. Umrla je u samostanu Nevers 1879. godine. Kad su nakon 30 godina otvorili njezin lijes, našli su plahtu u raspadanju, metalni križić o vratu zahrđao, ali tijelo bez traga truleži. I danas se može vidjeti njezino tijelo u staklenom lijesu u crnoj redovničkoj odjeći. Na jednom od posljednjih uzastopnih ukazanja, ta je "Gospođa" objavila Bernardici svoje ime:;Ja sam Bezgrešno Začeće. Objava njezina imena bila je u početku presudna za crkveno priznanje ukazanja u Lurdu. Naime, četiri godine ranije, 1854., papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus" proglasio je dogmu o Bezgrešnom začeću u kojoj je izjavio: "Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku začeća, jedinstvenom je milošću spašena i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha".
Kad je četiri godine kasnije Bernardici poručila kako se zapravo zove "Gospođa" koja joj se ukazuje, bilo je crkvenim istražiteljima jasno da ta neuka seoska djevojka sama nije mogla doći do tako složenoga teološkog pojma koji je papa ranije proglasio katoličkom dogmom. I tako je papa Leon XIII. dopustio 1891. slavljenje blagdana Gospe Lurdske (11. veljače) na mjesnoj razini, a Pio X. proširio ga je na cijelu Crkvu. Papa Pio XI. proglasio je pak 1933. Bernardicu svetom. Danas se u Katoličkoj crkvi slika Bezgrešnog začeća prikazuje u liku Gospe Lurdske. To je stojeći lik Djevice na blistavu oblaku, ruku sklopljenih na prsima, u bijeloj haljini s modrim pojasom i s krunicom za pojasom.
