Izbornik
Župa na Facebooku
Zadnje dodano
Jedan od najvećih darova Božje ljubavi je presveta Euharistija. Isus sam kaže kako je On kruh života koji je sišao s neba, i kako će onaj tko jede tijelo njegovo i pije krv njegovu imati život vječni. A onaj tko neće jesti tijela Sina Čovječjeg, neće imati života u sebi. I upravo je tako. Oni koji redovito blaguju tijelo i krv Kristovu, tj. pričeste se, imaju oslonac u Bogu. Oni predaju Bogu svoj rad, svoje patnje i boli, svoje grijehe. I oni tada doživljavaju Isusovu blizinu i njegovo milosrđe i onda više ne mogu ne vjerovati da je Isus živ i da je samo On put, istina i život.
Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće Vazmenim bdijenjem. Danas, na Veliku subotu, Ti mirno počivaš u Josipovom grobu, tvoje otkupioteljsko djelo za čovječanstvo je dovršeno. Isto kako se Gospodin odmarao nakon velikih dana stvaranja svijeta, tako se i Ti sada odmaraš nakon spasiteljskog djela. No, ni tu u svome miru "ne miruješ", jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu, načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj.
Danas, na Veliki četvrtak, prvi dan svetog trodnevlja, Kristovi vjernici i čitava Crkva sjeća se dana Večere Gospodnje i ustanovljenja Euharistije (od grč. eukharistia - priznanje zahvalnost u širem smislu "žrtva zahvalnica"). Na ovaj dan Isus je posljednji put proslavio sa svojim učenicima blagdan Pashe i ustanovio svećenički red i svetu Euharistiju - Misu. Najveći čin kršćanskog kulta i jedan od glavnih sakramenata, po kojoj se svi kršćani svijeta prepoznaju.
Veliki Tjedan zove se tako, jer nam se u njemu objavila najveća Božja dobrota. Duga borba je dovršena, smrt je nadvladana. Prokletstvo i besmisao su prošlost. Novi mir je sklopljen između neba i zemlje. Mir koji nam je osigurao Knez mira svojim potpunim predanjem u Očevu volju. Svojom mukom i smrću na križu uzevši sve naše grijehe, bolesti i patnje na sebe iz ljubavi za čovjeka i čitav svijet. Kršćani bi trebali još snažnije u ovom tjednu posvetiti se razmišljanju o muci i smrti Isusovoj te smislu patnje i križa.
Isus je čovjek za čovjeka. Kroz njega je izrečena sva sudbina čovječanstva koja se događala i koja će se događati. On je svi mi. Svi se u njemu i okolo njega možemo prepoznati. Sad u ovom sad u onom liku. Svi su likovi naši likovi. Možda najmanje onaj Isusov. Danas nam je potpuno jasna Isusova pravednost i nevinost, a ipak kad se to isto događa nama danas ili drugima uopće ne primjećujemo.Isus je stalno s ljudima i u ljudima pa se i njegova istina trajno obistinjuje i uvijek je egzaktna. Muka je stalno prisutna. Milijuni ostaju indiferentni i peru ruke, ne reagiraju na nepravde svijeta.