Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  U četvrtak 1. studenog na blagdan Svih svetih, je zapovijedana svetkovina i neradni dan. Sutra, 1....
article thumbnail  Jučer, na Dvadesetidevetu nedjelju kroz godinu u župi Presvetog Srca Isusova Prozor obilježen je...
article thumbnail  Dobroša – Blace, subota, 22. rujna, sv. Misa u 11 sati Šlimac, subota 22. rujna, sv. Misa u 11...
article thumbnail  Nakon ljetog odmora na prostoru ramskoga kraja započela je nova nastavna i vjeronaučna godina. Na...
article thumbnail  Kao što je bilo i planirano, Vrhbosanski bogoslovi u zajedništvu s odgojiteljima i Uzoritim...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve I upriličen je...
article thumbnail  Sutra nam dolaze gosti koji su već najavljeni. To su naši bogoslovi iz Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa...
article thumbnail  U subotu 1. rujna, navršit će se pedeseta obljetnica blagoslova župne crkve u Prozoru, a isti dan...

Isusovo porijeklo (Isus = Sin Božji) nije ljudsko porijeklo, makar proizlazi iz ljudskog roda. On je rođen od ljudi, ali mu ljudi nisu tvorci. Njega šalje Bog iz samog sebe. Bog ga šalje iz samog sebe i postaje čovjek preko ljudskog tijela (Marijina rađanja). Skoro bi mogli reći da Novi Zavjet nije zaokupljen genskom lozom Isusa Krista. Više je okupiran duhovnom lozom Izabranog naroda. To znači, da u Evanđelju ne treba tražiti genetsku lozu niti govor kronike, nego duhovni govor.

Evanđelje druge nedjelje došašća nam pred oči stavlja lik Ivana Krstitelja koji poziva na obraćenje. Kako bi mogao čista srca dočekati obećanog Mesiju, Ivan se na poseban način spremao isposnički: bio je odjeven u duhu pokore, hranio se u duhu pokore jednostavno živio je potpuno u duhu pokore. Ivan je pozivao narod na obraćenje “obratite se, približilo se Kraljevstvo nebesko”, a dao je i primjer kako se treba pripremati I obratiti, pokazao je to na sebi. Nisu oni imali što vidjeti na Ivanu, neki bi mu se samo I nasmijali, ali ipak njemu je hrlilo mnoštvo jer on navješta vedriju budućnost: ”Isklijat će mladica iz panja Jesejeva. Jesej je bio Davidov otac, što znači da ovo proročansrtvo upućuje na Davidova potomka, Davidova Sina u punom smislu upućuje na Isusa Krista.

Bdjeti, biti pripravan za susret s Gospodinom, to je tema današnjeg evanđelja, ali i adventa uopće. Kada nam evanđelje govori o budnosti, onda zasigurno misli na onaj konačni Kristov dolazak na kraju vremena. Kada pak mi razmišljamo o susretu s Gospodinom ''licem u lice'', onda zapravo mislimo na onaj susret koji će se dogoditi nakon smrti kada će naša duša, oslobođena tijela, krenuti putem svjetlosti, u prostranstva koja su domena onostranog, za nas tek shvatljivo kada prođemo kroz zastor smrti koja je novi početak. Kao što su neki još u apostolskim vremenima mislili da je Kristov dolazak i konačni sud tako blizu da se radi tek o danima ili mjesecima, pa nisu ništa radili nego su živjeli gotovo paralizirani tim konačnim događajem, tako ima ljudi koji u smrti vide toliku prijetnju koja ih do te mjere zaokuplja da postaju neurotični. Za njih ništa nema smisla. Uzaludno se brinuti i truditi oko bilo čega kada ćemo sve to morati ostaviti.

Ovim nedjeljnim meditiranjem završava liturgijska godina. Ovom nedjeljom se hoće zaokružiti cijeli “Isusov događaj”. I završava na križu. Povijesni Isus završava na križu i na križu otvara novi svijet i novo vrijeme. Veličina Isusova se paradoksalno očituje - očituje se u predanju na križ i u oprašatanju. “Oni ne znaju što čine”. Ljudi ne znaju što čine kad zlo rade. Gledano u “ravnoj liniji” ovoga svijeta Isusov život završava neuspješno, zapravo porazno. Taj paradoks poraza i uzvišenja događa se kroz križ. Kroz križ se prelama jedan čovjek i otvara se (rađa) novi čovjek. Smrt postaje rađenje.

Isus je čovjek za čovjeka. Kroz njega je izrečena sva sudbina čovječanstva koja se događala i koja će se događati. On je svi mi. Svi se u njemu i okolo njega možemo prepoznati. Sad u ovom sad u onom liku. Svi su likovi naši likovi. Možda najmanje onaj Isusov. Danas nam je potpuno jasna Isusova pravednost i nevinost, a ipak kad se to isto događa nama danas ili drugima uopće ne primjećujemo.Isus je stalno s ljudima i u ljudima pa se i njegova istina trajno obistinjuje i uvijek je egzaktna. Muka je stalno prisutna. Milijuni ostaju indiferentni i peru ruke, ne reagiraju na nepravde svijeta.

Životni okvir unutar ovoga svijeta postao je uzak i skučen do nepodnošljivih razmjera zato što je postao “mjesto” svakovrsnog nasilja, nesigurnosti, svakodnevne napetosti i uzrujanosti. Ovom stanju kolektivne živčanosti kao da ne pomažu niti trenutna rješenja kljukanja tabletama za smirenje, koje prema istraživanjima ljudi današnjice gutaju u enormnim količinama. Nakon trenutnog i privremnog smiraja nastupa još već nervoza i nesnalaženje u svijetu ratova, neizvjesne budućnosti i neprestane kulturne dekadencije.

Prvi korizmeni tjedan odzvanjao je Kristovim pozivom "obratite se i vjerujte evanđelju", a prošla nedjelja poticajem kako od sebe treba odbaciti svaku napast, zlu misao i sve što nas zavodi i udaljuje od Boga! Pošli smo u duhu s Isusom u pustinju. S njim smo zakoračili u korizmu u kojoj, kao i on u pustinji, često doživljavamo kušnje i životne nedaće. Vrijeme korizme je vrijeme molitve, stjecanja čvršće vjere, nove nade, snage i odlučnosti za djelo koje nam predstoji u životu.

Početak je Korizme, prva je Korizmena nedjelja. Nekoliko dana već smo u Korizmi od srijede Pepelnice, koja nas je htjela posipanjem pepela podsjetiti na našu prolaznost, kao i na potrebu da se ne vežemo uz prolazno nego kroz prolazno da se opredijelimo za neprolazno, vežući se za neprolazno, vežući se za vrednote. Budući da je čovjek biće koje se neprestano treba opredjeljivati, budući da je ova Zemlja postala poprište zla izmiješanosti dobra i zla, potrebno je stalno razdjeljivanje, ne miksanje jednog i drugog nego razdjeljivanje na taj način što se kao biće odlučivanja putem slobodne volje opredjeljujemo za ono što nas izgrađuje, na što nas potiče savjest, te izbjegavamo ono što nas upropaštava, što nas ranjava; i u tom smislu Korizma je vrlo pogodno vrijeme otkrivanja onog bitnog i sržnog u životu.

Joomla Template - by Joomlage.com