Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  U župnoj crkvi u Prozoru uz nazočnosti roditelja, prijatelja, sinoć, tijekom Večernje sv. Mise...
article thumbnail  Kao što je i najavljeno u prošlu nedjelju, tijekom ovoga tjedna u župi Presvetog Srca Isusova...
article thumbnail  Korizma je. Nalazimo se u dijelu liturgijske godine kada se posuti pepelom s Čiste srijede trebamo...
article thumbnail  Večeras je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor, svečano obilježen Svjetski dan bolesnika. U...
article thumbnail  Oni koji će za koji mjesec do dva sjesti s nama za Stol Gospodnji i blagovati, kako to činimo mi...
article thumbnail  Budući da se dan bolesnika uvijek slavi na Gospu Lurdsku 11. veljače, tako je i ove godine taj...
article thumbnail  Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjeg u Hramu. Ovaj blagdan je krozu povijest dobio naziv...
article thumbnail  Bez obzira kakva je bila godina iza nas, uvijek se ima zašto zahvaljivati Bogu na svemu što nam je...

Na dan Isusova uskrsnuća, u poslijepodnevnim satima, dvojica njegovih učenika vraćali su se u selo Emaus svojoj kući. A kuda bi drugo išli nego svojoj kući, nakon svih onih događaja. Razočarani su ražalošćeni: sve ono što su očekivali da će njihov Učitelj ostvariti, sve je to palo u vodu, a Učitelj koji je činio toliko dobra, završio je tako okrutnom i sramotnom smrću. Tako ta dvojica učenika, da bi olakšali bol, razgovarali su među sobom o svemu što se dogodilo. Na taj su način doživljavali i proživljavali Isusovu odsunost. Bili su tužni i utučeni je su im planovi „prohujali s vihorom“. U tom stanju beznađa i klonulosti, priključuje im se Isus, ali ga nisu mogli prepoznati. Putovati u društvu, u to vrijeme, bilo je daleko sigurnije zbog raznih drumskih razbojnika. Još ako imaju zajedničku temu o čemu će razgovarati, prije će im proći vrijeme puta.

Učenici su ostali iznenađeni i začuđeni jer njihov suputnik ne zna što se to ovih dana dogodilo. Pa cijeli Jeruzalem o tome bruji. Oni se nadali da je to onaj koji treba doći.
Isus prekorava njihovu slabu vjeru i počinje im tumačiti Sveto Pismo od samog početka da bi ih uvjerio i poučio da se sve to trebalo ispuniti na Mesiji – sve je to Mesija morao proći, i ostavljenost na Veliki četvrtak, i muku i smrt na Veliki petak, i gorčinu i tamu groba na veliku subotu, kako bi ušao u svoju slavu. Kad su se približili Emausu, njihov je suputnik želio krenuti dalje. No, oni su počeli navaljivati: „Ma kuda ćeš! Vidiš da pada mrak! Nije baš lijepo noću putovati. Prenoći kod nas. Skuhat ćemo nešto večere, pa ćeš sutradan nastaviti.“ Nude mu gostoprimstvo. Evanđelist piše da su im se otvorile oči za večerom i da su ga prepoznali po lomljenju kruha. Učenici su bili shrvani bolju i razočaranjem što se dogodilo Isusu.
A tko ne bi bio, kad vidi kako zlo trijumfira nad dobrom! Pa zar je to moguće? Kuda ide ovaj svijet? U tom trenutku, učenici su se sjetili Isusove posljednje večere kad je Isus tom istom gestom ustanovio sakrament Euharistije. Čim su ga prepoznali on im je iščeznuo pred očima. Brzo su ustali, vratili se u Jeruzalem kako bi prenijeli tu najradosniju vijest: „Pa da! Toliko nam je puta pričao da će ga ubiti u Jeruzalemu, ali će nakon tri dana ustati iz groba.“ Sad im je to postalo jasno.
Danas susrećemo učenike na putu za Emaus. Oni imaju svoj cilj. Za nekoga je Emaus nedjeljom odlazak u crkvu, za nekoga je kafić ili nešto treće. Nekome je važno blagovati presveto tijelo Kristovo, a nekome da se na taj dan dobro najede nedjeljnog ručka. No, važno je znati: Isus se želi pridružiti svakkom čovjeu na putu za Emaus. On mu želi pristupiti, želi poći s njim, pa ako je zastranio protumačiti mu sve kako treba živjeti i izvesti ga na pravi put. Želi ga dovesti do vječnog života kako ga drugi ne bi zaveli i iskoristili, opljačkali i ostavili na putu. Onaj tko ga prihvati kao svoga suputnika, stići će do željenog cilja i ostvariti svoje životne želje. Tko god isusa prihvati i podijeli kruh s njim, prepoznat će njegovu milost u svom životu. Mi kršćani kad god negdje pođemo, pomolimo se i preporučimo Gospodinu svoj put. Na taj put ne želimo poći bez Krista i njegova blagoslova. Uvijek birajmo onaj put koji vodi ravno Kristu. Samo na taj način nećemo otići stranputicom niti se izgubiti. Onaj koji izabire lakše putove i prečace bez Krista, neće stići na svoj cilj. Ponovimo i mi danas: „Ostani s nama, Gospodine! Ne dopusti da se spusti noć nad našim putovima, niti da se izgubimo u tami grijeha. Ostani s nama kako bi lakše stigli do željenog cilja.“

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com