Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Najljepši pogled u budućnost jest kroz rešetke ispovjedaonice! To smo sigurno barem jednom u...
article thumbnail  Kao i u drugim župama, blagdan sv. Nikole, biskupa, radosno je proslavljen i u župi Presvetoga...
article thumbnail  U prvom tjednu Došašća u brojnim župama Vrhbosanske nadbiskupije započele su Mise Zornice kojima se...
article thumbnail  Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć...
article thumbnail  Jučer,  na spomendan sv. Katarine Aleksandrijske (sv. Kate), 20-ak članova i članica mješovitog zbora župe...
article thumbnail  Danas, na Tridesetidrugu nedjelju kroz godinu, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit...
article thumbnail  Prema dogovoru, Nadbiskup Vinko, kardinal Puljić, u nedjelju, 12. studenoga u crkvi Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na Tridesetiprvu nedjelju kroz godinu, skupina bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog...

„S nama Bog“. Ovo je ispunjenje najvećih težnji ljudskog srca o kojemu su govorili i svjedočili mnogi. Dovoljno je sjetiti se riječi sv. Aurelija Augustina:“Gospodine, stvorio si nas za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“ Na 4. i posljednju nedjelju Došašća, kada se trenutak proslave Božića jako približio, odzvanja u misnim čitanjima upravo ova čežnja da se sjedinimo s Bogom, da budemo u Njegovoj blizini i promatramo Njegovo lice, da se jednostavno smirimo u Njemu.

Prvo misno čitanje opisuje nam tešku situaciju u kojoj se nalazi kraljevstvo Juda godine 734. prije Krista kada sirijsko-efraimska vojska ugrožava Jeruzalem i opstojnost Davidove dinastije. U tim trenucima njegov nasljednik kralj Ahaz traži spas u savezništvu s Asirijom, što će se kasnije pokazati kao pogrešan potez, jer će dovesti do Babilonskog sužanjstva židovskog naroda. Prorok Izaija upozorava kralja da ne podlegne očaju i strahu nego da svoje pouzdanje stavi u Gospodina, međutim, Ahaz iskazuje nevjeru opravdavajući se da ne želi kušati Boga. U takvom trenutku Izaija izgovara jedno od najvećih mesijanskih proročanstava Starog zavjeta:“Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti će mu ime Emanuel, S nama Bog.“ Vjernost i dobrota Božja nadilaze ljudsku nevjeru i navješćuju radosnu vijest: rođenje Sina Božjega od djevice. Iako se ovo proročanstvo djelomično ostvaruje u rođenju pobožnog kralja Ezekije, koji svojom pravednošću svjedoči nazočnost Božju u svojem narodu, ipak to obećanje u potpunosti se ostvaruje tek s rođenjem Gospodina Isusa Krista. Već sami židovski učitelji u 3. st. prije Krista tumače ovo proročanstvo kao najavu dolaska Mesije, čija tek blijeda slika jest pravedni i sveti kralj Ezekija.

Apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima povezuje Isusa, „potomka Davidova po tijelu“, kako ga naviještaju proroci, sa „Sinom Božjim“ kako ga proglašavaju evanđelisti i Crkva. U jednoj rečenici sažima sav život i djelo Spasitelja: od rođenja u tijelu do slavnog uskrsnuća i njegove posvetiteljske snage za ljude, i na taj način ukazuje na jedinstvenost Božjeg otajstva – Božić i Uskrs su usko povezani jedno s drugim i svjedoče Isusovo božansko podrijetlo.
U Evanđelju po Mateju slušamo o ostvarenju Izaijinog proročanstva u čijem središtu se nalazi lik svetog Josipa kao zbiljske suprotnosti nevjernome kralju Ahazu iz prvog čitanja. Josip doznaje da je njegova zaručnica, Djevica Marija, zatrudnjela, međutim, javlja se sumnja u njemu kako tu postupiti: uzeti Mariju za ženu ili je potajno otpustiti kako ne bi bila javno osramoćena. U tim trenucima tjeskobe i nutarnje duhovne borbe, Bog pomaže Josipu da nadvlada svoju nedoumicu, da ne dozvoli da ga nadvlada strah i očaj i time potamni njegovu vjeru u Božju providnost, kao što se dogodilo Ahazu. Kao što je Marija odgovorila na anđelov glas navještenja sa svojim: „Neka mi bude po riječi tvojoj“, tako i Josip, muž pravedan, odgovara na isti način i tim činom ispovijeda svoju vjeru i pouzdanje u Boga i njegovu svemoć, i ujedno postaje sudionikom Božjeg plana spasenja. Otac nebeski gradi svome Sinu sigurno i sveto utočište u obitelji Marije i Josipa, koji štite Božje čedo svojom poniznošću, uslužnošću i ljubavlju i tako formiraju ono plodno tlo iz kojeg će izniknuti Emanuel, Bog s nama. Doista, samo su dvoje tako svetih i dobrih ljudi, kao što su Marija i Josip, mogli othraniti Sina Božjega na način koji se slaže s Božjom voljom i zbog toga su zaslužili biti oni s kojima je taj Bog ostvario jedinstvo u duhu svog imena Emanuel.

Nalazimo se na nekoliko dana od svetkovine Božića i pri kraju našeg adventskog hodočašća. U ovom vremenu slušali smo i razmišljali o Božjim pozivima na obraćenje, radost, spremnost da u strpljivosti i ljubavi čekamo njegov dolazak. Sve je to bilo usmjereno samo na jedno, na ostvarenje onoga jedinstva ljubavi, mira i radosti o kojemu nam govori starozavjetno proročanstvo: “S nam Bog“, a koje se ponajprije ostvarilo u nazaretskoj obitelji Marije i Josipa. Ali, to nije kraj, to nije dio jedne daleke povijesti od koje su ostale samo prašnjave knjige bez ikakvog značaja i utjecaja na današnje vrijeme. I u 21. st., i u Došašću i Božiću 2013. godine Gospodnje Isus Krist dolazi da bude „S nama Bog“ u sve dane sve do kraja svijeta, dolazi da ovome našem napaćenome i uzburkanom svijetu podari svoju ljubav. Prihvatimo ga otvorena srca kako bi bili što sličniji Mariji koja ga je začela pod svojim srcem i kako bi i mi donosili autentične plodove vjere, ufanja i ljubavi koje smo uzgajali tijekom ovoga Došašća i koji čekaju da na Božić izađu na svijetlo dana i obasjaju našu okolinu, obitelj, prijatelje, kolege, poznanike, našu braću i sestre. Neka nas u tom nastojanju prati molitva i zagovor Marije i Josipa, onih dvoje skromnih, poniznih i pravednih ljudi koji su svima nama omogućili da živimo stvarnost istine da je Bog s nama.

 

rv




 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com