Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  U četvrtak 1. studenog na blagdan Svih svetih, je zapovijedana svetkovina i neradni dan. Sutra, 1....
article thumbnail  Jučer, na Dvadesetidevetu nedjelju kroz godinu u župi Presvetog Srca Isusova Prozor obilježen je...
article thumbnail  Dobroša – Blace, subota, 22. rujna, sv. Misa u 11 sati Šlimac, subota 22. rujna, sv. Misa u 11...
article thumbnail  Nakon ljetog odmora na prostoru ramskoga kraja započela je nova nastavna i vjeronaučna godina. Na...
article thumbnail  Kao što je bilo i planirano, Vrhbosanski bogoslovi u zajedništvu s odgojiteljima i Uzoritim...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve I upriličen je...
article thumbnail  Sutra nam dolaze gosti koji su već najavljeni. To su naši bogoslovi iz Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa...
article thumbnail  U subotu 1. rujna, navršit će se pedeseta obljetnica blagoslova župne crkve u Prozoru, a isti dan...

„Dođi, Gospodine Isuse!“ S ovim zazivom završava se Sveto Pismo i naznačuje se vrijeme iščekivanja drugog Kristovog dolaska. To iščekivanje je u različitim razdobljima povijesti imalo raznovrsne stupnjeve svoga intenziteta, ali je uvijek ostalo jedna od temeljnih značajki naše vjere: čežnja za novim Isusovim dolaskom i konačnom uspostavom Njegovog Kraljevstva. U Došašću, kao što samo ime kazuje, razmišljamo i molimo da se ostvari ovaj duboki uzvik naše duše: da Gospodin Isus, naš Spasitelj i Otkupitelj, dođe, ne samo kao što je došao prvi put, nego da se ostvari i Njegov drugi i konačni dolazak. A kako će izgledati taj Njegov dolazak, o tome nam zorno govore misna čitanja koja slušamo na 1. nedjelju Došašća.

Tako u prvom čitanju prorok Izaija opisuje taj događaj s pjesničkom snagom: koristi se slikom „Gore Gospodnje“, koja se često susreće u Svetom Pismu i opisuje Božju nazočnost i blizinu Njegovom stvorenju. Ta gora biva postavljena i uzvišena povrh svega, oslikavajući na taj način Božju veličanstvenost i svemoć koja ljude privlači k sebi i ujedinjuje ih, čineći ih braćom koja žive u slozi: „Neće više narod dizati mača protiv naroda niti se više učiti ratovanju.” I upravo je to jedna od poruka liturgijskog vremena Došašća: naučiti biti u miru s drugima, pa čak i s onima koji ne dijele naše mišljenje, koji žive životom drugačijim od našega. A taj mir ne znači biti ravnodušan prema onome što se događa oko mene i zatvoriti se u sebe kako bih ja živio siguran i bezbrižan u svojoj čahuri, ne mareći za ništa, nego znači, dopustiti da me, kako kaže prorok Izaija, Gospodin nauči svojim putovima, a onda da preko mene i moje ljubavi prema drugima, širi taj mir i jednako tako uči čak i moje neistomišljenike.
Prorok Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima ukazuje na jednu drugu značajku Došašća: budnost. Vrijeme brzo teče, noć prolazi, a dan se približava. Noć, koja u Svetom Pismu označava grijeh i zlo, unatoč tome što izgleda neprolazna i nepobjediva, prolaznog je karaktera, nema konačnu riječ, ne stavlja točku na i. Dan i svjetlost su oni koji će na kraju prevladati, a Bog, kao Stvoritelj tog dana i svjetlosti, na kraju će pobijediti, i zbog toga moramo se početi već sada pripremati za tu pobjedu, i biti budni kako bi dočekali jutro Kristovog drugog slavnog dolaska. Ta budnost se iskazuje u tome da odbacimo djela noći i tame, i hodajući kao po danu, budemo zaodjeveni Isusom Kristom.
Na tu budnost upozorava i naš sam Gospodin Isus u Evanđelju po Mateju koje slušamo na 1. nedjelju Došašća: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.” I ovdje Isus ističe vjerojatno i najvažniju značajku Došašća: spremnost da dočekamo Gospodina čista srca i duše koja gori ljubavlju za Njega i očituje neizmjerno veselje zbog Njegovog dolaska. Kao uvod u opisivanje te spremnosti, Gospodin konstatira kakvo je stanje ljudskog roda: jede se i pije se, ženi se i udaje se, obavljaju se svakodnevni poslovi i pri tome se ništa ne sluti. Tako je bilo u vrijeme Noe, tako je i danas. Ovim slikama želi se ukazati na jednu veliku opasnost za vjerski život, a to je ravnodušnost i relativizam – sve je isto, ništa se ne događa, dani teku svojim tijekom; ne osjeća se da se Gospodin približava, pa zbog čega se onda brinuti oko ičega, zbog čega razbijati glavu o tome kako se živi, kakvi su međuljudski odnosi; sve je relativno i nema apsolutnoga, pa nema razloga da se borimo za istinske Božje vrijednosti. Gospodinov poziv je buđenje iz te učmalosti: „Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” I, doista, vjernik treba biti pripravan, jer ne zna kada je kucnuo čas, ne zna kada može bilo umrijeti, i tako otići Bogu u susret, bilo zajedno sa svima drugima doživjeti Kristov slavni dolazak još u vlastitom životu.
Došašće je dakle vrijeme mirnog iščekivanja, budnosti i spremnosti da se prihvati Isusa Krista koji dolazi na ovaj svijet i dolazi svakome čovjeku ne kao prijetnja ljudskoj slobodi i pravima, nego kao potpuno ostvarenje autentičnih, istinskih prava i slobode. Kroz sljedeće tjedne pripremajmo se za taj dolazak, palimo ne samo svijeće materijalnog adventskog vijenca, nego, što je još važnije, onog duhovnog vijenca, kako bi svjetlost u našem biću bivala sve jača, kako bi došao Dan kojem nema zalaza i kojega nikakva noć i tama ne mogu nadvladati i sakriti iskrenoj i nevinoj duši koja ga traži u tolikoj mjeri da Bog ne može odoljeti njezinom pokliku: „Dođi, Gospodine Isuse!”


rv

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com