Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Kao i u brojnim drugim župama, blagdan Vodokršća – Sveta tri kralja, proslavljen je i u župi...
article thumbnail  Misu zahvalnicu na Silvestrovo, u punoj prozorskoj župnoj crkvi s početkom u 17 sati uz...
article thumbnail  U župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru i ove godine je slavljena Misa Polnoćka.  U...
article thumbnail   Poštovani i dragi Župljani Župe Prozor Pred nama je još jedan dan proslave rođenja Djeteta Isusa....
article thumbnail  Već petnaestu godinu za redom, ramske župe organiziraju Božićni koncert, koji je svake godine ima...
article thumbnail  Tijekom božićnih blagdana u župi Prozor sv. mise bit će služene prema slijedećem rasporedu Prozor:...
article thumbnail  'Tko je kao Bog' koji sa svim Anđelima trajno promatraš lice Oca,  klanjaš se Njegovu Sinu,  i...
article thumbnail  Po staroj tradiciji, kao priprava za nadolazeće božićne blagdane, vjernici se pripremaju i kroz...

„Dođi, Gospodine Isuse!“ S ovim zazivom završava se Sveto Pismo i naznačuje se vrijeme iščekivanja drugog Kristovog dolaska. To iščekivanje je u različitim razdobljima povijesti imalo raznovrsne stupnjeve svoga intenziteta, ali je uvijek ostalo jedna od temeljnih značajki naše vjere: čežnja za novim Isusovim dolaskom i konačnom uspostavom Njegovog Kraljevstva. U Došašću, kao što samo ime kazuje, razmišljamo i molimo da se ostvari ovaj duboki uzvik naše duše: da Gospodin Isus, naš Spasitelj i Otkupitelj, dođe, ne samo kao što je došao prvi put, nego da se ostvari i Njegov drugi i konačni dolazak. A kako će izgledati taj Njegov dolazak, o tome nam zorno govore misna čitanja koja slušamo na 1. nedjelju Došašća.

Tako u prvom čitanju prorok Izaija opisuje taj događaj s pjesničkom snagom: koristi se slikom „Gore Gospodnje“, koja se često susreće u Svetom Pismu i opisuje Božju nazočnost i blizinu Njegovom stvorenju. Ta gora biva postavljena i uzvišena povrh svega, oslikavajući na taj način Božju veličanstvenost i svemoć koja ljude privlači k sebi i ujedinjuje ih, čineći ih braćom koja žive u slozi: „Neće više narod dizati mača protiv naroda niti se više učiti ratovanju.” I upravo je to jedna od poruka liturgijskog vremena Došašća: naučiti biti u miru s drugima, pa čak i s onima koji ne dijele naše mišljenje, koji žive životom drugačijim od našega. A taj mir ne znači biti ravnodušan prema onome što se događa oko mene i zatvoriti se u sebe kako bih ja živio siguran i bezbrižan u svojoj čahuri, ne mareći za ništa, nego znači, dopustiti da me, kako kaže prorok Izaija, Gospodin nauči svojim putovima, a onda da preko mene i moje ljubavi prema drugima, širi taj mir i jednako tako uči čak i moje neistomišljenike.
Prorok Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima ukazuje na jednu drugu značajku Došašća: budnost. Vrijeme brzo teče, noć prolazi, a dan se približava. Noć, koja u Svetom Pismu označava grijeh i zlo, unatoč tome što izgleda neprolazna i nepobjediva, prolaznog je karaktera, nema konačnu riječ, ne stavlja točku na i. Dan i svjetlost su oni koji će na kraju prevladati, a Bog, kao Stvoritelj tog dana i svjetlosti, na kraju će pobijediti, i zbog toga moramo se početi već sada pripremati za tu pobjedu, i biti budni kako bi dočekali jutro Kristovog drugog slavnog dolaska. Ta budnost se iskazuje u tome da odbacimo djela noći i tame, i hodajući kao po danu, budemo zaodjeveni Isusom Kristom.
Na tu budnost upozorava i naš sam Gospodin Isus u Evanđelju po Mateju koje slušamo na 1. nedjelju Došašća: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.” I ovdje Isus ističe vjerojatno i najvažniju značajku Došašća: spremnost da dočekamo Gospodina čista srca i duše koja gori ljubavlju za Njega i očituje neizmjerno veselje zbog Njegovog dolaska. Kao uvod u opisivanje te spremnosti, Gospodin konstatira kakvo je stanje ljudskog roda: jede se i pije se, ženi se i udaje se, obavljaju se svakodnevni poslovi i pri tome se ništa ne sluti. Tako je bilo u vrijeme Noe, tako je i danas. Ovim slikama želi se ukazati na jednu veliku opasnost za vjerski život, a to je ravnodušnost i relativizam – sve je isto, ništa se ne događa, dani teku svojim tijekom; ne osjeća se da se Gospodin približava, pa zbog čega se onda brinuti oko ičega, zbog čega razbijati glavu o tome kako se živi, kakvi su međuljudski odnosi; sve je relativno i nema apsolutnoga, pa nema razloga da se borimo za istinske Božje vrijednosti. Gospodinov poziv je buđenje iz te učmalosti: „Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” I, doista, vjernik treba biti pripravan, jer ne zna kada je kucnuo čas, ne zna kada može bilo umrijeti, i tako otići Bogu u susret, bilo zajedno sa svima drugima doživjeti Kristov slavni dolazak još u vlastitom životu.
Došašće je dakle vrijeme mirnog iščekivanja, budnosti i spremnosti da se prihvati Isusa Krista koji dolazi na ovaj svijet i dolazi svakome čovjeku ne kao prijetnja ljudskoj slobodi i pravima, nego kao potpuno ostvarenje autentičnih, istinskih prava i slobode. Kroz sljedeće tjedne pripremajmo se za taj dolazak, palimo ne samo svijeće materijalnog adventskog vijenca, nego, što je još važnije, onog duhovnog vijenca, kako bi svjetlost u našem biću bivala sve jača, kako bi došao Dan kojem nema zalaza i kojega nikakva noć i tama ne mogu nadvladati i sakriti iskrenoj i nevinoj duši koja ga traži u tolikoj mjeri da Bog ne može odoljeti njezinom pokliku: „Dođi, Gospodine Isuse!”


rv

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com