Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Najljepši pogled u budućnost jest kroz rešetke ispovjedaonice! To smo sigurno barem jednom u...
article thumbnail  Kao i u drugim župama, blagdan sv. Nikole, biskupa, radosno je proslavljen i u župi Presvetoga...
article thumbnail  U prvom tjednu Došašća u brojnim župama Vrhbosanske nadbiskupije započele su Mise Zornice kojima se...
article thumbnail  Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć...
article thumbnail  Jučer,  na spomendan sv. Katarine Aleksandrijske (sv. Kate), 20-ak članova i članica mješovitog zbora župe...
article thumbnail  Danas, na Tridesetidrugu nedjelju kroz godinu, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit...
article thumbnail  Prema dogovoru, Nadbiskup Vinko, kardinal Puljić, u nedjelju, 12. studenoga u crkvi Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na Tridesetiprvu nedjelju kroz godinu, skupina bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog...

Posljednja nedjelja u liturgijskoj godini je pred nama, nedjelja svetkovine Krista Kralja. Nedjelja koja bi trebala imati svečani završetak, no današnje evanđelje nam nekako oduzima taj osjećaj svečanosti jer se radi o izvještaju muke i trpljenja. Evanđelje koje govori o razbojniku koji je uspio ukrasti nebo, kako se ponekad kaže o Sv. Dizmi.

No, nije li upravo naš pojam i poimanje kraljevstva krivo za taj osjećaj da ovo evanđelje možda ne priliči svetkovini? Možda bi nam lakše i ljepše bilo da je današnje evanđelje ono kada Isus ulazi u Jeruzalem na magarcu i kada mu svi kliču, pjevajući hosana sinu Davidovu? Upravo u tome je razlika između naše logike i logike ljubavi i patnje, Božje logike. Između našeg poimanja kraljevstva i onog koje nam predstavlja Isus. Naime, naš pojam kralja je kroz bajke, kroz crtiće, kroz ono što smo učili o kraljevima u školi. Čitali i gledali smo mnogo puta kako je neki kralj bio dobar ili loš. Ako je kralj bio dobar, narod bi uživao u bogatstvu i prosperitetu, uživao bi u miru i blagostanju. Ako je kralj bio loš, narod bi smišljao kako da ga se riješi, kako da ga smakne u nadi za boljim životom. Ljudski gledano, narod bi bio sretan ili nesretan s obzirom na kralja. No, bio kralj dobar ili loš, u očima ljudi bi uvijek bilo zavisti i ogovaranja jer moć je ipak moć i svatko bi poželio bar na dan biti kralj, uživati u slavi i blagostanju, u moći i novcu. Zbog svega toga, teško nam se staviti u Isusovu kožu. Teško nam je zamisliti da bi jedan kralj bio izvrgnut udarcima, psovki i bio razapet. Teško nam je zamisliti da bi prijestolje jednoga kralja bilo išta manje nego li odjeveno smaragdima, zlatom i najboljom svilom. S kraljem kakav je Isus, sumnjam da bi netko na dan želio zamijeniti mjesto. Posebice na dan koji je opisan u današnjem evanđelju, na dan njegove muke i smrti. Na dan kada njegovo prijestolje postaje križ. Križ koji je za Rimljane predstavljao najveće poniženje i bio rezerviran za one koji su tuđinci i stranci.
Ono što je bila najveća sramota i ruglo staroga svijeta, Bog okreće na najveće dobro ljudskoga roda. Krist svojim uskrsnućem pobjeđuje najvećeg protivnika ljudskog života, najveće prokletstvo ljudskog života – samu smrt. Ne pobjeđuje ju sa snagom i veličinom, ne pobjeđuje ju s novcem i blagostanjem, već ju pobjeđuje s potpunim predanjem i svojim životom. Plaća svojim životom da bi mi mogli imati život. Da više ne budemo predani sotoni i vlasti smrti već da život imamo, da ga imamo u izobilju.
Sv. Ignacije u svojim duhovnim vježbama predstavlja meditaciju o dvije zastave u kojoj čitavu povijest ljudskog roda stavlja na bojišnicu na kojoj se bore dvije strane tj. dva kraljevstva. Jednu, koju vodi raspeti Spasitelj pod zastavom križa, i drugu koja je od Sotone i snaga zloga. U toj meditaciji Ignacije potiče da se izabere strana pod kojom zastavom ćemo se mi sami boriti i čiju ćemo stranu zauzeti. Naravno da svaki kršćanin čim čuje za ovu meditaciju i ovaj izbor bira stranu Boga, jer želi biti na dobroj strani, na strani pobjednika. No tu se nalazi opasnost da ne sagledamo sve stvari, da ih ne uzmemo u obzir, da imamo pomalo selektivnu memoriju oko vjere. Nikome nije lako trpjeti, biti u boli, tuzi, žalosti. Upravo možda zato imamo tako selektivnu memoriju oko vjere. Voljeli bi da nam stalno bude dobro, ugodno. No, vjera nije takva, za vjeru se treba i žrtvovati i vjeru treba živjeti, svakog se dana i trenutka odlučivati za Boga i boriti protiv grijeha. Nije sve u trpljenju i križu i naša vjera ne završava na Veliki petak. Često u toj vjeri znamo malaksati i birati samo ono što nam odgovara. Čitav mjesec pred očima su nam neprestano bili tekstovi o kraju, o svršetku, o posljednjim stvarima kako bismo uhvatili vremena kao vjernici da sagledamo naš život. Današnjom svetkovinom smo pozvani da izaberemo što će i tko će biti kralj naših srdaca. Hoćemo li se iz dana u dan opredjeljivati za Krista ili ćemo se opredjeljivati za Sotonu i grijeh. Koliko smo spremni grijehe nazvati njihovim pravim imenom i priznati da su grijesi, da i mi sami griješimo ili ćemo i dalje imati selekciju oko naše vjere?
Tako dugo dokle god ta naša vjera bude polovična, takvo će biti i prijestolje Krista u našim srcima. Ako naša vjera bude selektivna, onda ćemo u današnjoj svetkovini vidjeti samo čovjeka koji pati i čovjeka koji se spašava, no Boga i veličinu kraljevstva nećemo vidjeti. Zamolimo ga stoga za snagu da se grijehu možemo odupirati i zajedno s njime već na zemlji graditi kraljevstvo nebesko, jer dostojan je zaklani jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast; njemu slava i vlast.

rv

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com