Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Danas, na blagdan Duhova u župi Presvetog Srca Isusova Prozor tijekom svečanog euharistijskog...
article thumbnail  Pedeset je dana prošlo od Uskrsa. Blagdan Pedesetnice postoji i u Židovstvu, i da je to bio veliki...
article thumbnail  Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, zajedno sa župnim uredom Prozor i Crvenim križom općine...
article thumbnail  Na dan Duhova, 31. svibnja 2020. pod misom u 11,00 sati bit će Prva Pričest naših mladih...
article thumbnail  Današnja Liturgija nas već priprema za svetkovinu Duhova. Naime, sva čitanja spominju Duha...
article thumbnail    Poštovani i dragi Župljani, kao i svi ljudi dobre volje, Radost mi je čestitati najveći blagdan...
article thumbnail  Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni...
article thumbnail  Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek. Mrak sramote...

U slikovitom govoru Grka i Rimljana zmija koja grize vlastiti rep jest slika besmislenosti ljudske sudbine. Čovjek je, naime, biće koje se neprestano vrti oko sebe samoga, oko svojih interesa i briga, bolesti i nevolja. U toj vrtnji kao da se nalazi u nekom ukletom, začaranom krugu iz kojeg ne može van. Ovaj krug, odnosno vrtnja, zaista jest uklet i beznadan jer, tko se neprestano bavi samim sobom, na kraju i pronalazi jedino sebe, a u sebi ne pronalazi drugo nego duboki, crni ponor. I što više u njega gleda, to ponor postaje dublji i crnji.

 

Dok molimo, mi se također najčešće vrtimo oko samih sebe. Možda molimo često, možda i mnogo, ali se i tu neprestano bavimo svojim interesima i brigama, bolestima i nevoljama. U većini naših molitava redovito se ponavlja jedan te isti refren: „Bože, daj mi! Bože, čuvaj me! Bože, oslobodi me! Bože, brani one koji pripadaju meni!“ Takva molitva uvijek ima samo jedan cilj, a taj cilj jesam ja. Takva molitva ne čini nas nimalo mirnijima, nimalo sretnijima. I takva molitva ne rješava ništa. Nikakvo čudo da mnogi razočarani molitelj odustaje od molitve jer zaključuje: Od molitve nikakve koristi! Tko može pokrenuti Boga iz njegove ledene ravnodušnosti! Molitva je besmislena!

Molitva nikada nije besmislena. Bog nije ravnodušan na ljudske vapaje i ljudske potrebe. No, naša molitva treba postati prava, istinska. Najveći problem jest u temeljnoj pretpostavci od koje molitelj polazi. Dok molimo, naime, mi rijetko vodimo računa o tome da molitvom stupamo u jedan novi svijet, u svijet u kojemu vladaju drugi zakoni, da se upuštamo u jedan proces koji se ne odvija po našoj logici. Molitva pokreće proces kojim više ne upravljamo mi nego Netko koji je skroz različit od nas. I on usmjerava ovaj proces prema cilju koji je također skroz različit od naših zemaljskih ciljeva. U molitvi čovjek stupa na tajanstveno tlo vjere i upušta se u pustolovinu s Bogom.

Vjera i molitva neodvojive su. Bez vjere molitva nije drugo nego prazno naklapanje, bezobzirno zahtijevanje, ucjenjivanje, histerična vika. Molitva postaje molitvom tek kada je ponese vjera.

Onaj koji u vjeri moli, svoju sudbinu povjerava Bogu i svoju glavu prigiba pred Božjom voljom. Onaj koji u vjeri moli, dobiva dublji uvid u Božje biće, u Božju stvarnost, u smisao patnje, u plodonosnu ulogu žrtve. Onaj koji u vjeri moli postaje svjestan da Bog jedini zna sve, da poznaje i sadržaj tajne koja prekriva tamne momente ljudske sudbine. Onaj koji u vjeri moli ima povjerenja u Božju ljubav i na tom povjerenju temelji svoj život. On se uzda u Božju ljubav. On zna da Bog u svojoj nedokučivoj mudrosti sve vodi k ispunjenju. Onaj koji u vjeri moli, moli ustrajno, mirno, nepokolebivo. On zna da Bog zaista zaslužuje njegovo povjerenje i da ga neće iznevjeriti.

rv

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com