Završni dani kolovoza su obilježeni velikim egzodusom, - odlaskom naših najbližih koji borave u inozemstvu a dolaze k nama u vrijeme odmora i velikih fešti vezanih uz Ramski kraj. Bilo da su to Ženidbe, Krštenja ili pak Patroni Župa ili neke druge obljetnice i spomendani. Koji mu drago razlog, ali naša je radost izražena u susretnu najdražih. Nadam se!
Na dan l. rujna 1968. nadbiskup Smiljan Franjo Čekada je posvetio novosagrađenu crkvu u Prozoru u vrijeme župnika Vlade Jurjevića. Teška vremena uvijek za učinak imaju zbijanje redova i učvršćivanje stava i djelovanje u zajedništvu puno jače i učinkovitije nego bilo kakva situacija u izobilju. U izobilju se troši, a u teškoćama izgrađuje!
Crkva je doživjela i svoju obnovu i to temeljitiju, pa je radi opsežnih radova, i posebno mijenjanjem postojećeg posvećenog oltara, crkva ekssekrirana, i morala se je opet posvetiti s novim oltarom. Nije to blagoslov koji se obavlja škropljenjem blagoslovljenom vodom, nego je posveta koja se vrši pomazivanjem svetim krizmenim uljem. Ne samo oltar nego i zidovi crkve na četiri ili dvanaest mjesta. To je i vidljivo u svakoj posvećenoj crkvi po postavljenim križevima na zidu ili stupovima, koji su pomazani svetim krizmenim uljem. Iza posvete crkve i oltara, crkveni prostor služi isključivo liturgiji i slavljenju svetih tajni zajednice Naroda Božjega, u našem slučaju Župe Prozor. U druge svrhe crkva ne može služiti. Što je još važnije, jednim prijestupom nečasne upotrebe crkvenog prostora ili oltara se crkva ekssekrira, zatvara i u njoj se ne mogu više slaviti sakramenti ni liturgijski čini. Ako se u njoj dogodi profanacija Presvetog Tijela Kristova /(posvećenih hostija), ako bi se u njoj dogodio teški moralni prijestup, ubojstvo, nečasni čini i slične teške stvari s posljedicama posve suprotnim namjeni crkvenog prostora (što se posebno događalo u ratu) crkva se mora poslije oporavka ponovno posvetiti, ili napustiti.
Hvala Bogu naša služi onoj svojoj svrsi. U njoj se slave krštenja, vjenčanja, slave mlade mise a što je najvažnije i svakodnevno, slavi se Euharistija barem dva puta dnevno.
Imamo i duhovnih zvanja. Svećenika živućih je osamnaest. Među njima biskupijskih svećenika, franjevaca, dominikanaca i salezijanaca.
Imamo šesnaest redovnica, raznih denominacija i redovničkih zajednica.
Imamo dvojicu bogoslova, jednog dijecezanskog, jednog salezijanskog.
Imamo dvojicu sjemeništaraca, koji su ove godine maturanti.
Imamo i jednog mladića od kojeg se nadamo da bi mogao također odgovoriti pozivu ređenja.
Jedan obiteljski čovjek sa suprugom i troje djece se priprema primiti u subotu, 10.9.2022. sv. red trajnog đakonata. Nije doduše u našoj Nadbiskupiji, ali jest iz Prozora. Hvala Bogu!
I ove godine ćemo se sastati prigodom Dana posvete crkve i proslaviti Euharistijom i zahvaliti Gospodinu za sve vas i nas, duhovna zvanja, očekujući od Gospodina da stalno poziva dobre i vjerne k još većoj vjernosti i radosti služenja u svećeničkim, redovničkim, obiteljskim ili religioznim zvanjima.
Među one koji su također posvećeni služenju članovima crkve su naši vjeroučitelji. I njih imamo iz naše župe nekoliko. Budući da su oni uključeni drugačije u društvene zajednice ali s mandatom Crkve, oni su posebna veza i spona dvaju stvarnosti života vjernika i civilnog društva, posebno po edukativnim i pedagoškim programima, što nije ni jednostavno ni lako. Hvala Bogu da ih imamo. Neka ih Gospodin jača, krijepi i trajnu učvršćuje u njihovom zalaganju za bolji i plemenitiji svijet i odnosa u društvu i religioznim zajednicama.
Zato vas sve pozivamo da se sastanemo na svečanoj Misi, 1.9.2022. u 11,00 sati u crkvi Presvetog Srca Isusova, da proslavimo župnu svetkovinu Posvete Crkve, ali i da s duhovnim zvanjima, okupljenim tom prigodom, zahvalimo Gospodinu na tom daru i blagoslovu Božjem.
Molimo jedni za druge da nas Duh sveti prosvjetljuje i vodi.
Marko Tomić, župnik
