Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, danas, 14. kolovoza na Dvadesetu nedjelju kroz godinu, slavljena je...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru, na trgu dr. Josipa Stadlera s početkom u 11...
article thumbnail    Večeras, Misom uočnicom završena je trodnevna duhovna priprava za slavlje Mlade mise vlč. Josipa...
article thumbnail  Zahvalan nebeskom Bogu Ocu za sve milosti kojimavodi put mojeg života i svima vama, koji ste me na...
article thumbnail  Danas je na Gmićima proslavljen zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv. Ilija Tišbijac, prorok....
article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 24. lipnja, povodom proslave patrona – Presvetog Srca Isusova, kao što je najavljeno u...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...

 

Razmišljam nad tekstovima poruke nedjeljnih čitanja

Što nam je činiti? Ako netko postavi ovakvo pitanje, barem nam dvostruku poruku šalje. Prva je da su spremni nešto promijeniti u svom životu, a druga je da se obraćaju nekome u koga imaju povjerenje i može im dati odgovor. Mi smo ljudi u ovome različiti. Kad je nešto interesantno mi smo spremni saslušati, ali to nije baš uvijek popraćeno i jednom drugom akcijom, poslušati.

Sv. Ivana poštuju svi, čak i carinici, i vojnici. Kad su vidjeli što on čini i što govori, stekli su osjećaj da taj čovjek govori istinu i o sebi i o njima. Osjetili su da je izriče na direktan način, tako da je to stvarno, uzmi ili ostavi! Svakome daje odgovor prema njegovoj vrsti i zanimanju.

Međutim, dao je odgovor svima, bez obzira na njihov status i zanimanje: „tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako“. Dakle, traži od njih da čine najosnovnija moralna djela. Nije teško odgonetnuti kome pripada naš višak, u moru onih koji oskudijevaju. To mi točno znamo, ali postupamo kako hoćemo, u pitanju je naša volja.

Carinicima, s obzirom na njihovo zanimanje veli da „ne utjeruju više nego što im je određeno“. Nisu se ni do danas neke stvari promijenile! Stvarno čovjekovo djelovanje uvijek je podložno moralnom sudu, koji je po prosudbi savjesti svakog pojedinca mjera dobrote. Čovjek može znati po glasu savjesti što je dobro, a što je zlo, može čak odlučiti i činiti i jedno i drugo, ali odrediti što je dobro, a što zlo, e to ne može čovjek. Tu su se zaletjeli Eva i Adam, i odmah su shvatili da su „goli“, iako i prije nisu bili obučeni?! Tajnu dobra i zla ne može određivati čovjek, to je pridržao Stvoritelj sebi. To je sadržaj istočnog grijeha, posegnu za onim što mu ne pripada!

Vojnicima, koji su možda u ono vrijeme najviše bili smatrani delikventima, jer su se bavili kojekakvim rabotama, a sve iz razloga koji je na koncu rezultirao kao pljačka. Ivan ih na to direktno opominje, da to ne čine, da se suzdrže od toga.

To što im je rečeno što treba činiti nije baš sigurno da će to i učiniti. Sjetimo se onog mladića kad je došao Isusu i pita ga što mu je činiti da baštini kraljevstvo nebesko. Isus mu je rekao da obdržava zapovijedi, on sav radostan reče da to čini od svoje mladosti. Ponadao se i Isus mu reče da je dobro činio, čak nam Evanđelist kaže i da ga zavoli! Ali mu je dodao da mu još jedno nedostaje: idi rasprodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i dođi slijedi me! Na te riječi on ode žalostan! Imao je veliki imetak! Pametnima dosta!

Velik je upitnik, što želi čuti, a što učiniti onaj koji pita, a što mi je činiti?

Narod koji je iščekivao (advent) Mesiju, pita direktno Ivana, je li on Krist, koji ima doći – dakle Pomazanik kojeg iščekuju. Ivan odgovara direktno da nije, nego da On dolazi iza njega kojemu nije dostojan ni remenja na obući odriješiti. Ivan veli da on krsti vodom (pranje) za oproštenje grijeha, a On će krstiti Duhom Svetim i ognjem! Voda pere od prljavštine ali se dobro zna što radi vatra, oganj! Sažiže! Svu prljavštinu, čisti, iza nje ili ostaje samo pepeo ili zasja u svoj svojoj ljepoti element lišen sve prljavštine, kao metal, kao zlato, srebro….. Čini nam se kako su dijamanti skupocjeni, vrijedni, dragocjeni. Da sve dok ih ne dohvati vatra. Izgore da ni pepela nema! Točno toliko vrijede, da čitavo bogatstvo treba potrošiti da ih se zaštiti i čuva! I na koncu se moraju ostaviti, mora se ražalošćen odvojiti od njih jer ih ni na koji način ne može ponijeti sa sobom. E sad dolazi pravo pitanje kamo se to ide „gol“ i što to znači.

Sjetimo se Joba i njegova odgovora na dar života kojim ga je Gospodin obdario sa svim blagoslovom i dobrima u životu!

Radost Gospodnja bila uvijek s vama!

Marko, sac.

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com