Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, danas, 14. kolovoza na Dvadesetu nedjelju kroz godinu, slavljena je...
article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru, na trgu dr. Josipa Stadlera s početkom u 11...
article thumbnail    Večeras, Misom uočnicom završena je trodnevna duhovna priprava za slavlje Mlade mise vlč. Josipa...
article thumbnail  Zahvalan nebeskom Bogu Ocu za sve milosti kojimavodi put mojeg života i svima vama, koji ste me na...
article thumbnail  Danas je na Gmićima proslavljen zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv. Ilija Tišbijac, prorok....
article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 24. lipnja, povodom proslave patrona – Presvetog Srca Isusova, kao što je najavljeno u...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...

 

Razmišljam nad tekstovima poruke nedjeljnih čitanja

Bog će pokazati sjaj tvoj  Koliko god se u životu trudili postići neki položaj, neko mjesto, neko značenje, uvijek smo u usporedbi s drugim, jer mjesto se zauzima i nema za drugoga mjesta na mom mjestu. Važno mi je ponekada, gdje sam na toj ljestvici. Čim se pokaže bolji, vrjedniji, dostojniji, ja se automatski, makar za jedno mjesto moram pomaknuti na niže, a onda nastaje čitav niz usporedbi i micanja! Dokle? Nastane čak i problem da li uopće ima više mjesta, jer ovaj se s druge pozicije neće i ne želi maknuti. Onda su ljudi napravili „red“ – idi na začelje! Od prvog, odjednom postajem zadnji? Kako to? Ljudska mjerila.

Bog s .tim nema problema, on je jedini, jedan! I kad me prihvati i ja njega, on me odmah uz sebe postavi. Opet nema drugoga! On pokazuje moju slavu, jer njegova se nema s kim usporediti, a kad me stavi pored sebe onda kao da me „izjednači“ sa sobom! Šta je sad ovo? Istina!

„Bog će pokazati sjaj tvoj!“

Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov    Kako mogu zasjati uz Krista? Opet je to djelo njegovo, ali trebala bi biti i moja silna želja. U čemu bi se ona mogla očitovati da dođe do tog čina. Nije dovoljna samo želja, ali je nužna kao početni čin i pokret prema djelovanju i postignuću željenog cilja. Shvatit ćemo vrlo brzo da su naše pogreške prepreka našim željama i postupcima. Zalutamo, zastajkujemo! Obuzme nas tromost i polako vodi duhovnoj lijenosti koja sugerira da ništa nije važno jer će čovjek i onako umrijeti! Evo promašaja! Moramo se uzdignuti iznad ovoga, inače ćemo baš umrijeti! A uzdignuće je uskrsnuće, susret s Kristom, a to nam daruje On. Evo kako se jedino može do njega, a uz Njega smo u slavi, svojoj, naravno ne Njegovoj! To je Njegov dar! Važno je biti pravedan – to je učinak mira, tada mogu računati za besprijekorno djelovanje s obzirom na tu moju zauzetost. I sve što sam činio na slavu i hvalu Božju, na koncu pripada meni, jer on to već ima!

Važno je biti čist i besprijekoran!

Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje   Da mi ne bi pomislili kako se sve to u vezi s Bogom odnosi samo na duh i dušu, ne upravo se sve to odnosi na ovaj koruptivni dio našeg bića, a to je tijelo, ta kutija (mal ne rekoh lijes) našeg duha i duše. Na to će upozoriti sv. Ivan Krstitelj, preteča Isusov, koji naviješta upravo ovo da će svako tijelo vidjeti Božje spasenje. Kako će se to ostvariti? Ivan, „glas koji viče u pustinji“ veli, po krsnom opraštanju (brisanju) grijeha i po milosrđu Onoga koji dolazi! Koji je blizu. Posve blizu, jer je došao. Najbliže što može biti, u mom srcu, što bi rekao sv. Augustin „intimus intimo meo“ – najskrovitiji moje skrovitosti!

To je to, kad me postavi kraj sebe, nema drugoga ni Njega ni mene, tu on samo pokazuje sjaj moje slave, a to je njegov dar meni. Opet ja! Ne može drugačije, on je jedini Bog!

„Izraz „glas koji viče u pustinji“ postao je uzrečica. Označava čovjeka koji se za nešto zalaže, ali ga društvo ne prihvaća, ne uzima ga zaozbiljno. Povijest nam pokazuje kako je to često sudbina velikih mislilaca, umjetnika i proroka. U najvećem broju slučajeva istinsko priznanje dobiju tek poslije smrti. Dok su živi, naprotiv, njihove ideje smetaju planovima i programima drugih. Njihove ideje su nezgodne“

Tomaš Špidlik

Zato je čisto srce i besprijekoran pogled na život put u slavu vječnog života.

K svojima dođe i koji ga primiše podari im moć postati djeca Božja!

Marko, sac.

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com