Na osminu Božića i početak nove građanske godine Crkva nam stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino bogomajčinstvo. Po njoj ulazimo u temeljnu tajnu Marijina života jer ona je osjenjenjem Duha Svetoga postala Bogorodica, Majka Božja. Kod navještenja Isusova rođenja anđeo govori Mariji: "Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim" (Lk 1,35). Marija nije nikakva božica, već ljudsko stvorenje i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja od prvog časa bivovanja pripada drugoj božanskoj osobi, s kojom je bitno sjedinjena.
Iako se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva, zaziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Ta se tajna stručnim teološkim jezikom naziva hipostatska unija, što bi se jednostavnim pučkim hrvatskim jezikom reklo: osobno sjedinjenje ili sjedinjenje dviju naravi u jednoj osobi.
Bogorodica (grč. Theotokos) je jedan od naslova koji se raznim kršćanskim crkvama pridaje Mariji Isusovoj majci. Premda se koristio I ranije, ovaj je naziv službno prihvaćen kao važeći za čitavu Crkvu na Efeškom saboru (431.), u jeku rasprava oko Kristove naravi I sukoba s nestorijanstvom. Naslov “Bogorodica” izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego I pravoga Boga, te da je Isus Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi. Osobitu uloguu teološkom definiranju ovoga pojma imao je Ćiril Aleksandrijski.
Po nauku Katoličke crkve, Marija, koju evanđelja zovu “Isusova majka” (Iv. 2.1: 19, 25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglašena je “Majkom moga Gospodina” (Lk. 1. 43. Doista onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin sin po tijelu, jest vječni očev Sin, druga Osoba presvetog trojstva. Crkva ispovijeda, da je Marija zaista Bogorodica “Theotokos”. Sveta Marija se štuje od najranijih dana kršćanstva, a u prilog tome govore i mnoge močitve upućene Mariji kao zagovarateljici, poput stare molitve Sub tuum iz trečeg stoljeća.
