Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailVanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnailPvodom patrona župe Prozor, a zahvaljujući vlč. Stipi Kneževiću; s. Olgi Kikić, SMI; djeci koja su...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor proslavila je svog nebeskog zaštitnika....
article thumbnailDanas je u župi Presvetoga Srca Isusova Prozor, povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu...
article thumbnailI ove će godine župa Presvetog Srca Isusova u Prozoru proslaviti  svoga nebeskog zaštitnika,...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, župnoj crkvi Presvetog Srca...
article thumbnailDanas slavimo svetkovinu presvetog Tijela i krvi Kristove, Tijelovo ili kako se još u našem narodu kaže i...
article thumbnailBog Isusa Krista jest Trojedini Bog; Otac i Sin i Duh Sveti. Ovu istinu nam na više mjesta i u...

Jedna od najtežih životnih situacija za roditelje je dijete koje trpi od teške bolesti. Kao roditelji ne znate što biste napravili. Sve biste dali, novac, zdravlje, pa i svoj život, samo da vam dijete ozdravi. Ali, bespomoćni ste. Ne možete ništa. Sada zamislite da se dogodi preokret: Dijete je ozdravilo! Medicinsko čudo! Kakve li radosti! Pa vi kao roditelji bili biste tada najsretniji na svijetu, zar ne? Kakvi bi to bili roditelji koji se ne raduju dobru svoga djeteta? To bi zaista bilo čudno.

Evanđelje IV. korizmene nedjelje donosi nam upravo jednu takvu zgodu: Isus je ozdravio slijepca od rođenja, a nitko se ne raduje. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka suzdržani su i ne vjeruju da je to isti čovjek: „Nije to onaj koji je sjedio i prosio, nego netko drugi.“ (usp. Iv 9, 8-9). Roditelji su zbunjeni i distanciraju se: „Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!“ (Iv 9, 20-21). Farizeji koji uživaju velik ugled u društvu izvan sebe su, ljute se: „Što ti učini Isus? Kako ti otvori oči? Mi znamo da je taj čovjek grješnik!“ (usp. Iv 9, 26.24). Slijepac od rođenja koji je progledao i sada vidi, ostaje potpuno sam, a oni koji imaju vid, ne žele vidjeti ono dobro što se dogodilo.

2. Pokušajmo se uživjeti u situaciju slijepca. Kako bih se osjećao da sada oslijepim? Kako bi se promijenile moje svakodnevne aktivnosti da sada ostanem bez vida? I to u svijetu novih medija, interneta i pametnih telefona, gdje se sve odvija preko ekrana, preko onoga što se očima vidi. A što tek da sam se slijep rodio! Teško se uživjeti u takvu situaciju. No, možda među rodbinom ili u susjedstvu poznajem neku slijepu osobu. Kako se postavljam prema njoj? Možda je sažalijevam misleći u sebi: „Jadan ti je to život!“ Možda mislim da je ta osoba nešto skrivila, da je to Božja kazna. Možda mi je neugodno biti u društvu slijepe osobe, nesiguran sam jer osjećam da je drugačija od mene, pa je izbjegavam.

3. U Isusovo vrijeme, u društvu nije bilo mjesta za slijepu osobu. Slijepci su bili isključeni iz društvenoga života, jedino što im je preostajalo bilo je sjesti na ulicu i prositi. U slučaju slijepca od rođenja nitko nije znao što bi od njega, ni farizeji, ni susjedi, pa čak ni roditelji. Jedino se Isus zauzima za nj. Jedino ga je, među svim tim ljudima na ulici, Isus primijetio. Drugi ga zaobilaze, ne mare za njega. Isus mu pristupa i razgovara s njime. Drugi ga ogovaraju i optužuju, a Isus se ne ustručava poniziti se pred drugima i zauzeti se za slijepca. Evanđelje nam govori u detalje, bez uljepšavanja, što je Isus učinio: „Isus pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa slijepcu kalom premaza oči.“ (Iv 9, 6).

Evo kako to Isus objašnjava: „Dok je dan, trebamo raditi Božja djela. (…) Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta!“ Isus čini Božja djela – svojim riječima i postupcima. On sve čini novo i vraća čovjeku ono dostojanstvo koje je grijehom izgubio. Isus nam pokazuje da je pravi problem – duhovna sljepoća.

4. Lako je prepoznati tjelesnu sljepoću, ali kako prepoznati duhovnu sljepoću? Farizeji su vidjeli Isusova djela, ali nisu prepoznali u njima Božja djela. Možda i mi sebe smatramo vjernicima, a ne vidimo Božja djela koja nam se događaju pred nosom?

Pogledajmo u Isusa, u Njegove riječi – dotiču li nam srce? U Njegova djela – poručuju li nam nešto? Pogledajmo u svece koji su ga slijedili. Što mi znači da je Leopold Bogdan Mandić satima sjedio u uskoj ispovjedaonici? Jesam li sebi ikada predočio kako je to bilo za Majku Tereziju prati i presvlačiti bolesnika koji je sav u čirevima i ranama? Ako gledamo u Isusa, ako gledamo u svece, a ništa ne vidimo, onda smo duhovno slijepi. Isus je svjetlost, a tko ne vidi svjetlost, slijep je.

5. Zagledajmo se u Isusa, u njegova djela, kako On primjećuje i poziva čovjeka. Promatrajmo ga u štalici u Betlehemu kako primjećuje skromne pastire i mudre Kraljeve, promatrajmo ga na obalama Genezaretskoga jezera kako primjećuje Petra i druge ribare, u gradu kako primjećuje carinika Mateja, na prašnjavim putovima Judeje kako primjećuje slijepca od rođenja, promatrajmo ga na križu na Golgoti kako primjećuje desnoga razbojnika; primjećuje ih i poziva da budu dionici Njegovoga svjetla. Zagledajmo se u ove prizore, i dozvolimo Isusu da nam dotakne oči kako bismo progledali. „Dok je dan, trebamo raditi Božja djela. (…) Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta!“

rv/don Franjo-Frankopan Velić

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com