Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Najljepši pogled u budućnost jest kroz rešetke ispovjedaonice! To smo sigurno barem jednom u...
article thumbnail  Kao i u drugim župama, blagdan sv. Nikole, biskupa, radosno je proslavljen i u župi Presvetoga...
article thumbnail  U prvom tjednu Došašća u brojnim župama Vrhbosanske nadbiskupije započele su Mise Zornice kojima se...
article thumbnail  Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć...
article thumbnail  Jučer,  na spomendan sv. Katarine Aleksandrijske (sv. Kate), 20-ak članova i članica mješovitog zbora župe...
article thumbnail  Danas, na Tridesetidrugu nedjelju kroz godinu, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit...
article thumbnail  Prema dogovoru, Nadbiskup Vinko, kardinal Puljić, u nedjelju, 12. studenoga u crkvi Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na Tridesetiprvu nedjelju kroz godinu, skupina bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog...

Kristov učenik kroz sva vremena, pa tako i u našem vremenu, pozvan je i obvezan da unosi u živote svojih suvremenika što je više moguće one utjehe, radosti i snage koju je sam Gospodin donosio dok je stupao ovozemaljskim putevima utjelovljen u ljudskom obličju i dijeleći teškoće našega ljudskoga života. Kristov učenik treba biti što bliži ostvarenju ideala kršćanstva, a koji je izražen riječima sv. Pavla: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist» (Gal 2,20). Kako je moguće doći do toga da naš ego, naš mali i beznačajni, ali toliko naduti i oholi „ja“ ustukne pred Gospodinom Isusom i prepusti mu da On vodi naš život? Na takvo pitanje odgovor dobivamo iščitavajući misna čitanja 5. nedjelje kroz godinu.

Tako u prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije Gospodin daje upute što treba činiti da bi svjetlost koju nam Bog daje i koju zasigurno posjedujemo mogla svijetliti i drugima oko nas: «Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati». Koliko su samo ove riječi aktualne i potrebne ispunjenja u ovome našem vremenu! Toliko mnogo gladnih, potlačenih, marginaliziranih u svijetu vape za osobama koje se ne bi bojale istupiti naprijed i odvažno se založiti, slijedeći Božje zakone i zapovijedi, za one koji to ne mogu, a koji su u toliko velikim potrebama, kako onim materijalnim i tjelesnim, tako još više duhovnim, jer nema gorega zla od onoga u duhovnoj dimenziji.

U toj borbi, u takvome nastojanju kršćanin mora paziti da uslijed prevelike revnosti ne padne u oholost, ne uleti u zamku hiperaktivizma ili samo izvanjskog, materijalnog zalaganja, jer kršćanstvo nije samo i jedino puki socijalni rad, nisu samo ljudske besjede i mudrovanja, politički programi, dinamične aktivnosti koje ponekad postaju frenetične i polako gube onu intimnu, tihu i osjetilima nezamjetljivu poveznicu sa Gospodinom bez koje vjernik jednostavno rečeno nije vjernik. Na to nas posebice upozorava Apostol Pavao kada u 2. misnom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima iznosi recept kako u stvari kršćanin pridobiva duše za Gospodina Isusa: «Ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj». Poniznost i skrušenost biti će najbolji dokaz drugima da u nama prebiva Božji duh, i naše riječi će imati utoliko uvjerljivu snagu Božjih riječi ukoliko budemo sličniji Isusu Kristu koji je blaga i ponizna srca.

Upravo nas takav Gospodin Isus poučava u Evanđelju po Mateju kakvi trebamo biti u svojem životu da bi se u našoj osobi očitovala njegova osoba. Pri tome se koristi simbolima soli i svjetla. Sol čuva od pokvarljivosti, daje ukus jelu, simbol je mudrosti, a u Starom zavjetu također i znak saveza i mira. Sol je toliko bitna namirnica da su se u povijesti ljudskog roda zbog nje, na žalost, i vodili ratovi, događale seobe naroda, ona je bila iznimno važna u trgovini. Koliko je svjetlo važno, o tome nije potrebno ni govoriti, dovoljno se samo sjetiti kako se osjećamo kada prolazimo mračnom ulicom, tunelom, šumom, kada je oko nas tama, a mi kroz tu tamu moramo prolaziti. U takvim trenucima samo mala svijetlost donosi iznimnu radost i olakšanje. Isusove riječi, »Vi ste sol zemlje... Vi ste svjetlost svijeta», žele nas podsjetiti koliku nam milost iskazuje i kolikim nas bogatstvom ispunjava On, naš Spasitelj i Otkupitelj. Međutim, druge njegove riječi, «Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? ... Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu», upozoravaju nas da svojim grijesima i krivim načinom života možemo pokvariti svoju sol i sakriti, pa čak i ugasiti, našu svijetlost. I jednim i drugim postupkom uskraćujemo drugima da se hrane duhovnim jelom koje bi bilo posoljeno onom solju koju nam je Gospodin dao, a koju smo dužni koristiti za dobro drugih, i da osvjetljujemo život svih onih koji su okruženi jakom tamom. I stoga je vrlo važno da prije svega vodimo računa o onome što smo primili kao Božju milost i da je prosljeđujemo drugima, jer kako smo je besplatno dobili, tako je i trebamo darovati besplatno drugima. Neka nas u tome podrži blagoslov Gospodina Isusa Krista, koji je naša sol i naše svjetlo, a neka nas i prati molitva i zagovor Njegove i naše Majke Marije!

p.  Alan Modrić/rv

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com