Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailDanas, 07. listopada u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit upriličen je VII. krug dekanatskog zasjedanja...
article thumbnailU sklopu obilježavanja Dana učitelja, prosvjetni djelatnici i djelatnice OŠ Marka Marulića Prozor...
article thumbnailTijekom mjeseca listopada, svakoga dana, osim nedjelje, biti će pobožnost Blaženoj Djevici Mariji ...
article thumbnail  Nakon ljetog odmora počela je nova nastavna i vjeronaučna godina 2017./2018. Danas, na...
article thumbnailU župi Presvetog Srca Isusova Prozor danas je proslavljen Dan posvete župne crkve, novopodignutog...
article thumbnailBorovnica, subota 9. rujna – 11 sati Perići, subota 9. rujna – 11 sati Gmići, nedjelja 10. rujna...
article thumbnailU petak 1. rujna u župi Prozor obilježit će se Dan posvete župne crkve i novoga oltara. Na taj...
article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, u župi Presvetog Srca Isusova Prozor, upriličena je primopredaja...

Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjeg u Hramu. Ovaj blagdan je krozu povijest dobio naziv Sviječnica poradi procesije sa svijećama čime su kršćani izražavali vjeru da je Isus Krist svjetlo života. Biblijski sadržaj današnjeg blagdana zbilja je lijep. Pun života. Likovi su osobe pune vjerničke jednostavnosti. Sve odiše nadom i zahvalnošću Bogu. Lukin izvještaj posebno odaje golemo poštovanje prema dvoma starih pobožnih ljudi. Posjetimo se tog događaja. Jospi i Marija, kada se prema Mojsijevu Zakonu ispunilo vrijeme, poniješe Isusa da ga prikažu Gospodinu u Hramu. Čine to točno prema židovskim pobožnim propisima. Pravi stav roditelja koji ne doživljavaju dijete kao 'svoje' već kao dar od Boga.

Život je u prvom redu dar od Boga. Bog čovjeka kao svog suradnika u stvaranju do te mjere časti povjerenjem da mu daje sposobnost sudjelovati u rađanja novog života. Zar ima prikladnijeg načina da zahvalimo Bogu na daru života, svog i onoga koji nam je povjeren na brigu, od ovoga da taj isti život u poniznosti prikažemo njemu. Samo u Bogu, u zahvalnosti Bogu za svako povjerenje koje iskazuje čovjeku, isti čovjek može sebe i svoj život ispravno pojmiti i živjeti.

Bog nam ne želi uskratiti ništa od života. Pa i onda kada nam zabranjuje da uzimamo sa 'stabla spoznaje dobra i zla', kad pred nas stavlja svoje zakone i zapovijedi, on nas zapravo poziva na život. Pomaže nam da život na pravi način živimo: da ga živimo kao Božji dar koji će nas svakodnevno uzdizati, a ne kao potrošnu robu koja ima rok trajanja. Zato je nužno da život prihvaćamo sa zahvalnošću i u poslušnosti Božjim životnim zakonima.

Život kao Božji dar traži da ga prihvatimo po zamisli samog Životvorca. Samo tako ćemo otkriti svu njegovu dubinu i širinu i visinu...  

Sve je očitije da je današnji čovjek u svom poimanju života došao u slijepu ulicu. Kultura življenja se najednom pretvorila u kulturu smrti. Život se ne gleda kao dar koji se živi u obzoru vječnosti, već kao 'vlasništvo' čija se vrijednost mjeri uskim mjerama vremenitosti, vremenitog užitka. Ljudi se ponašaju kao vlasnici i tvorci života a ne kao poslušne sluge daru života. Govori se o 'pravu roditelja na djecu' pa i mimo prirodnih zakona. Drži ih se svojom djecom a ne Božjom. Čovjek se odrekao služenja Bogu. Zagospodario je životom. I pokazao se kao vrlo loš gospodar. Tako, u vremenu naglašenog, gotovo agresivnog individualizma, pohlepnog iživljavanja nad vlastitim životom, u eri medicinskog i tehničkog napretka koji čovjeku daje mogućnost ogromnog manipuliranja životom, govor ovog blagdana posebno dobiva na važnosti: on nas uči ispravnom odnosu prema životu.

Posebnu draž današnjem blagdanu daju starac Šimun i proročica Ana. Oni su naime dočekali Isusa, Mariju i Josipa u Hramu. Njih dvoje su život provodili u sjeni Hrama, služeći Gospodinu postovima i molitvama. Ovakve osobe okolina vrlo često omalovažava. Nerijetko će se narugati njihovoj pobožnosti. ''Oblizuju oltare!'', reći će neki. Valjda zato što im zavide na tako dubokoj i ustrajnoj vjeri. I naša ne-kultura, u kojoj se razvija kult mladosti, fizičke ljepote i snage, tako besramno zapostavlja starce. Odbacuje se njihova mudrost. To je velik propust! On nedvojbeno signalizira da nešto ide po krivu.

Međutim starci Šimun i Ana divan su primjer kako Bog nagrađuje svoje vjerne. Oni u Isusu prepoznaju 'Utjehu Izraelovu', tj. Mesiju – Spasitelja. Starac Šimun kliče da može u miru poći s ovog svijeta, jer je vidio ono što je ljudskom oku najveće. Vidio je spasenje za sve narode. Doživio je vrhunac koji čovjek u zemaljskom postojanju može doživjeti. Kad čovjek po vjeri doživi Božje spasenje, onda mu više ništa u životu nije potrebno. Ovo je lijep poticaj današnjim starim osobama da znaju podvući crtu svog života i mudro zaključiti što je u njemu najvažnije. Mariji je navijestio da će joj mač boli probosti srce, jer je Isus postavljen za propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.  Zna stari Šimun dobro kakvi su ljudi! Mudar je on!

Na me osobno jako mučan dojam ostavlja kada sretnem starce koji Boga ne slave već vrijeđaju. Odaju se kako kroz cijeli život nisu stekli mudrost razlikovanja onog najvažnijeg od manje važnog.  Zbilja žalosno!

Da bismo doživjeli svjetlo, da bismo doživjeli 'Utjehu Izraelovu', valja nam se prikazati Bogu. Prikazati mu baš ono najvrijednije što čovjek može zvati svojim, kao što je vlastito dijete, odnosno vlastiti život.

Izvor: www.sibenska-biskupija.hr

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com