Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailVanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnailPvodom patrona župe Prozor, a zahvaljujući vlč. Stipi Kneževiću; s. Olgi Kikić, SMI; djeci koja su...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor proslavila je svog nebeskog zaštitnika....
article thumbnailDanas je u župi Presvetoga Srca Isusova Prozor, povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu...
article thumbnailI ove će godine župa Presvetog Srca Isusova u Prozoru proslaviti  svoga nebeskog zaštitnika,...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, župnoj crkvi Presvetog Srca...
article thumbnailDanas slavimo svetkovinu presvetog Tijela i krvi Kristove, Tijelovo ili kako se još u našem narodu kaže i...
article thumbnailBog Isusa Krista jest Trojedini Bog; Otac i Sin i Duh Sveti. Ovu istinu nam na više mjesta i u...

Zajedništvo u kršćanstvu ulazi u samu strukturu vjerovanja i osmišljenja ljudskog života. Zajedništvo nije nešto što je čovjeku povijesno nadodano, što je tek naučio ili što je stvorio radi zgodnijeg življenja. Sam čovjek je biće zajedništva. To mu dolazi od toga što je on slika Božja, a i sam Bog je “zajednica” Oca, Sina i Duha. Svaki čovjek postaje čovjek kroz drugog čovjeka. Kroz drugog čovjeka se prepoznajemo. Drugo ljudsko biće je čovjeku korelativ. Kroz drugog se osmišljavamo i ostvarujemo.

Pa kao što smo u svojem postanku vezani za drugoga, rođeni smo od roditelja, tako i u svojem bivstvu bivamo s drugim, a i budućnost nam je u Zajedništvu. Kršćanstvo, Isusov put je put zajedništva, bratstva i ljubavi. Bez zajedništva nema niti prijateljstva, niti braka, niti ljubavi. Samim time što je čovjek biće ljubavi time je i društveno biće. Mi smo samo jedna karika u živom lancu ljudskog roda. Nitko nije izvan tog lanca života. Povezani smo s onima koji su nas predhodili i s onima koje će doći poslije nas. Ta čovjekova povezanost rečena je i kroz lik Aadama i Eve.
Postoje razni “modeli” zajedništva, kao što postoje razne vrste ljubavi, a opet sve se sjedinjuju u jednu veliku Božju zajednicu. Tko vjeruje u Boga kakvog objavljuje Isus Krist, taj živi i stvara zajedništvo. Pavao će ljudsko zajedništvo izreći slikom ljudskog tijela. Jedno je tijelo, a mnogi su udovi. Svi se udovi ugrađuju u jedno tijelo.
Kršćanin osim ljudskog zajedništva vjeruje i prihvaća zajedništvo vjere, nade i ljubavi. Krštenjem se postaje član “Kraljevstva Božje”, brat i sestra Isusa Krista i svih kršćana. Isto tako i drugi sakramenti imaju za cilj da nas otvaraju prema drugom, da ljubimo bližnjega. Euharistija je banket zajedništva. “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima” (Isus). Ljubiti Boga i bližnjega osnovna je zapovijed vjere. Bog nam se objavljuje preko bližnjega.
U odnosu prema zajedništvu mi smo uvijek “dužnici”. Zajedništvu se trebamo predavati i od zajedništva živjeti. Nažalost, u nama drijema i otpor zajedništvu, egoizam. A egoizam ni u jednom svjetonazoru ili humanizmu nije na pohvali. Dapače, što je čovjek manje egoist više je altruist - više je za druge.
Slaveći Sve svete slavimo cijeli ljudski rod, žive i pokojne. Dapače budući da u sebi nosimo život mi nosimo u sebi sve živo. Nema nestalih, ima otišlih i još ne došlih. Sa svima njima tvorimo sveti ljudski rod. Kršćanstvo je u svoj Credo uvrstilo svete i zajedništvo s njima, a nema osuđenih i propalih. Čovjek je otvoren prema dobru, a zlo je čovjekov promašaj ( grijeh je promašaj = hamartia) kojeg nitko ne bi želio ili barem ne bi želio da bude na koncu ispunjenja cijele povijesti kvalificiran prema njemu. Pa kao što se život prelijeva iz jednih u druge tako se prelijeva i dobro i ljubav. Nažalost i zlo, ali vjerujemo da je ono u puno manjoj mjeri nego li dobrota i ljubav.
Na blagdan Svih Svetih posebno se sjećamo onih koji nam nisu svakodnevno u svijesti i doživljaju. S njima i za njih molimo. Molimo se za njih i molimo se njima. Prijateljski smo također povezani s njima, s njima smo djelomično i u raju, kao što su i oni s nama na zemlji.
Proslava Svih Sveti nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvu uz sve poteškoće. Zajedništvo svih ljudi (svetih) je volja Stvoritelja, zajedništvo je htijenje i zapovijed Isusa Krista. Crkva je zajednica Isusa Krista, njegovo tijelo. Krštenje nas uvodi u zajedništvo, a Euharistija nas hrani u zajedništvu. Svaki put kada se pričešćujemo postajemo dio Zajednice i Isusa Krista.
Kriterij i osnovni element kršćanskog zajedništva je ljubav. Kroz ljubav se ulazi u zajedništvo, kroz ljubav se gradi i živi zajedništvo svih sveti. Sveti i svetac je onaj koji vjeruje ljubavi i koji se predaje ljubavi. Slavlje svetih je slavlje ljubavi koju Bog ima prema ljudima i slavlje ljudi koju je imaju prema Bogu i prema bratu čovjeku. Možda uvijek nismo živa karika tog zajedništva pa nas drugi (sveti) drži, drugi put mi držimo u životu drugoga.

U svete se može ubrojiti svakoga onoga koji je gladna nahranio, žedna napoijo, žalosna utješio... Sve te Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav kao svoje prijatelje i braću. Veliko je zajedništvo svetih, i mi smo u njega ucjepljeni. Budimo živi članovi Božje obitelji i obitelji svijeta

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com