Prvi korizmeni tjedan odzvanjao je Kristovim pozivom "obratite se i vjerujte evanđelju", a prošla nedjelja poticajem kako od sebe treba odbaciti svaku napast, zlu misao i sve što nas zavodi i udaljuje od Boga! Pošli smo u duhu s Isusom u pustinju. S njim smo zakoračili u korizmu u kojoj, kao i on u pustinji, često doživljavamo kušnje i životne nedaće. Vrijeme korizme je vrijeme molitve, stjecanja čvršće vjere, nove nade, snage i odlučnosti za djelo koje nam predstoji u životu.
Ovo je vrijeme do Uskrsa u kojemu nešto uskraćujemo tijelu da bismo dali više prostora duši, duhovnom životu i odnosu prema Bogu i ljudima. Današnja druga nedjelja korizme nam pokazuje put prema Bogu u vjeri. Primjer te vjere jest Abraham kao čovjek koji ide ususret Božjem svjetlu. Rečeno mu je da pogleda nebo i prebroji zvijezde ako može jer toliko će biti njegovo potomstvo...
Abraham je povjerovao i uračuna mu se u pravednost! Bog mu je dao obećanje, ali je tražio i njegov odgovor preko žrtve. Prinijevši žrtvu, Abraham spoznaje da je Božje obećanje istinito. Bog pred njegove oči stavlja viziju budućnosti koja će se, unatoč svim teškoćama, ostvariti. Isus je apostolima i svima nama htio pokazati kakav će on biti nakon muke, smrti i uskrsnuća i kakvi ćemo mi biti nakon smrti ako s njim živimo. Sve što je u tijelu lijepo i dobro, ostat će proslavljeno u vječnosti, a sve što je bilo loše, zlo i manjkavo - u smrti će se uništiti. Zato Isusovo preobraženje jest i naše preobraženje. Ove korizme pokušajmo se molitvom, odricanjem, dobrim djelima i mi popeti na Brdo s Gospodinom. Tako ćemo poput apostola moći osjetiti svu Božju ljepotu i milinu i reći: Lijepo nam je biti s tobom, Gospodine. S tobom u zajedništvu smo istinski sretni. Možda ćemo poput apostola poželjeti da se takvo stanje nikad ne promijeni.